Trump upozorava Iran, Katar potvrđuje pregovore
Neizravni pregovori uz posredovanje Katara i Omana usmjereni su na ponovno otvaranje strateškog plovnog puta i izbjegavanje daljnje eskalacije, dok Washington pojačava pritisak.
Neizravni pregovori uz posredovanje Katara i Omana usmjereni su na ponovno otvaranje strateškog plovnog puta i izbjegavanje daljnje eskalacije, dok Washington pojačava pritisak.
Predsjednik SAD-a Donald Trump upozorio je u ponedjeljak, 4. kolovoza 2026., da Iran ima "posljednju šansu" za postizanje dogovora, dok su neizravni pregovori o ponovnom otvaranju Ormuškog tjesnaca nastavljeni. Istovremeno, glasnogovornik katarskog ministarstva vanjskih poslova Madžed al-Ansari potvrdio je da se razgovori nastavljaju s ciljem izbjegavanja regionalne eskalacije i oživljavanja diplomacije između SAD-a i Irana.
Američki državni tajnik Marco Rubio izjavio je kako se bilježi napredak u neizravnim pregovorima s Iranom o obnovi plovidbe tjesnacem, no naglasio je da se još ne može govoriti o konačnom sporazumu. Trumpova administracija istovremeno pojačava retoriku, predsjednik je poručio da "u Teheranu ističe vrijeme" i zaprijetio "razornim posljedicama" ukoliko se dogovor ne postigne uskoro.
Prema diplomatskim izvorima koje prenosi Bloomberg, Iran privatno razmatra mogućnost dopuštanja europskim mornaricama da očiste morske mine iz Ormuškog tjesnaca. To bi označilo značajan zaokret u odnosu na javno protivljenje stranoj vojnoj prisutnosti u tom području. Francuski predsjednik Emmanuel Macron predložio je europsku pomoć u razminiranju još u lipnju 2026., na što je zamjenik ministra vanjskih poslova Irana Kazem Garibabadi na platformi X odgovorio da "deminiranje provodi isključivo Iran i nijedna druga zemlja".
Potencijalni zaokret dolazi u trenutku kada Katar i američki ministar financija Scott Bessent ukazuju na mogućnost skorog dogovora. Nacrt prijedloga za obnovu diplomatskih razgovora kruži između Washingtona i Teherana, no operacija razminiranja ovisi o formalnim sigurnosnim jamstvima Irana za strane brodove i održavanju trajnog primirja.
Unutar iranskog vodstva postoje značajne razlike. Frakcije Islamske revolucionarne garde (IRGC), čije su snage ranije izvodile napade na regionalno brodarstvo, inzistiraju da domaće snage moraju nadzirati sve operacije čišćenja. Dugoročno upravljanje koridorom ostaje ključna točka sporenja, Teheran zahtijeva operativnu kontrolu i pravo na naplatu tranzitnih pristojbi, čemu se Washington odlučno protivi.
Pregovori između Irana i Omana usmjereni su na uspostavu novog primarnog plovnog kanala, iako se vjeruje da predložena ruta sadrži pomorske mine. Prema podacima, u jednom danu kroz tjesnac je prošlo samo deset brodova, što ukazuje na ozbiljnost poremećaja u pomorskom prometu nakon više od pet mjeseci oružanog sukoba.
Američki ministar obrane Pete Hegseth izvršio je pritisak na Veliku Britaniju i Francusku da budu domaćini konferencije o pomorskoj sigurnosti, no europski dužnosnici odgodili su tu inicijativu dok se ne uspostavi trajno primirje. Spremnost Washingtona da podrži europsko razminiranje predstavlja taktičku prilagodbu administracije, koja je ranije umanjivala značaj europskih vojnih kapaciteta u regiji.
Al Jazeerina novinarka Marah Rayan izvještava da Teheran ne žuri s prihvaćanjem Trumpovog ultimatuma te je umjesto toga usredotočen na pregovore s Omanom o podjeli plovnih ruta u strateškom tjesnacu, koji je ključan za globalnu trgovinu naftom i energetsku sigurnost.
