Arterarij najavljuje premijeru predstave "U našem vrtu samo trava nije pokošena", posvećene sjećanju na jedanaestogodišnju Nevenku i devetogodišnjeg Žarka Rajića, stradale u raketiranju izbjegličke kolone.
Na ovaj datum, 7. kolovoza 1995., na cesti Petrovačka, koja povezuje Bosanski Petrovac i Ključ, deset civila je izgubilo život u napadu raketama na kolonu izbjeglica. Među žrtvama su bila i dva mališana iz Donjeg Lapca: Nevenka, koja je imala jedanaest godina, i Žarko Rajić, koji je imao devet godina. Organizacija Arterarij odabrala je upravo ovaj datum, 31 godinu kasnije, kako bi najavila novu predstavu koja nastaje u spomen na njih.
Predstava "U našem vrtu samo trava nije pokošena" premijerno će biti izvedena 18. rujna 2026. godine u Zagrebu. Režiju potpisuje Roman Nikolić, a dramaturgiju Dorotea Šušak. Odabir datuma objave nije slučajan, poručuju iz Arterarija, već je zamišljen kao čin sjećanja na žrtve čija sudbina često ostaje u sjeni obilježavanja vojno-redarstvene operacije "Oluja".
Autori predstave ističu kako ona ne dovodi u pitanje legitimitet Oluje niti umanjuje doprinos i žrtvu hrvatskih branitelja. Polazište je upravo suprotno: iz zahvalnosti prema njima i uvjerenja da je moguće biti ponosan na oslobođenje, a istovremeno iskren prema onome što se dogodilo izvan opravdanog cilja rata.
"Društvo je slobodno tek onda kad si može priuštiti da pamti cijelu istinu i za nju preuzme odgovornost", stoji u najavi predstave. Kroz scenski izričaj stvara se svjedočenje o dvoje djece za koje je jedno putovanje, koje nisu odabrala, postalo njihovo posljednje. Osnova predstave je uvjerenje da žrtva ostaje žrtva bez obzira na njezino porijeklo, te da je odavanje počasti nevine stradale djece gesta humanosti, a ne politike.
Naslov "U našem vrtu samo trava nije pokošena" nosi snažnu metaforu. Vrt koji, iako djeluje uredno, zadržava prostore koji su ostali nedirnuti, neizliječeni i prekriveni sjećanjem koje se ne može posložiti. Predstava je osmišljena kao izraz suosjećanja prema svim očevima i majkama koji su tijekom rata ostali bez djece, ali i kao poticaj na kolektivno pamćenje koje cijeni ljudskost iznad razlika.
Kako ističu iz Arterarija, takvo pamćenje ne umanjuje proslavu slobode, već joj, naprotiv, daje veću i trajniju vrijednost. Premijera 18. rujna u Zagrebu bit će prilika da se publici ponudi upravo to: prostor za pamćenje koje ne bježi od cijele istine.
