Umro Franco Baresi, legenda koja je obranu pretvorila u umjetnost
Nogometni svijet oprašta se od ikone AC Milana i svjetskog prvaka koji je preminuo 31. srpnja u 66. godini, a posebnu priču čuva milanski bar u kojem je desetljeće započinjao dan.
Nogometni svijet oprašta se od ikone AC Milana i svjetskog prvaka koji je preminuo 31. srpnja u 66. godini, a posebnu priču čuva milanski bar u kojem je desetljeće započinjao dan.
Nogometni svijet ostao je bez jednog od svojih najvećih simbola. Franco Baresi, legendarni kapetan AC Milana i čovjek čije je ime postalo sinonim za besprijekornu obrambenu igru, preminuo je u četvrtak, 31. srpnja 2026., u Milanu nakon bolesti. Vijest o njegovoj smrti odjeknula je Italijom i svijetom, a uz brojne sportske uspjehe, iza sebe je ostavio i neizbrisiv ljudski trag.
"Otišao je u tišini. Možda i malo naglo. Ali živjet će Franco Baresi među nama, nogometnim fanovima", piše autor Zadarskog lista u emotivnom oproštaju od velikana. "Bio je definicija one-club igrača, definicija kapetana, koji je obranu pretvorio u vrstu umjetnosti."
Baresijeva profesionalna karijera trajala je puna dva desetljeća, od 1977. do 1997., i cijelu ju je proveo u dresu AC Milana. Iako nogometna evolucija nije išla u prilog njegovim fizičkim predispozicijama, nije bio najbrži ni najokretniji, igru je čitao kao rijetko tko. "Možete li se sjetiti neke Baresijeve greške? Ne možete", ističe Zadarski list, dodajući kako nije griješio ni kada ga je legendarni trener Arrigo Sacchi pozicionirao izrazito visoko na terenu.
Uz njega su stasale generacije braniča, a Paolo Maldini postao je Maldini upravo igrajući rame uz rame s Baresijem. U vitrinama mu stoje svi najvažniji trofeji: naslov svjetskog prvaka s Italijom, Liga prvaka, Scudetto i mnogi drugi. Ipak, iza suhoparnih brojki krije se priča o čovjeku koji je i nakon igračke karijere ostao duboko povezan sa svojim gradom i ljudima.
Gotovo deset godina, od 2017., Baresi je svakog jutra dolazio sa suprugom Maurom u bar Cigarettes&Coffee na uglu Viale Monte Rosa i Via Previati, nadomak stanice metroa Amendola i četvrti Citylife. Lokal vode dvojica uvjerenih navijača Intera, obojica imena Marco, no legendarna milanistička "šestica" u njihovom je baru bila kao kod kuće.
"Bio je veliki gospodin, čovjek iz prošlih vremena. Mi smo uvjereni interisti, s njim smo se uvijek šalili o nogometu, posebno nakon derbija. Uvijek s osmijehom, uvijek dostupan", ispričali su vlasnici za La Repubblicu. Domenico, jedini milanistički barmen u osoblju, imao je ekskluzivnu čast pripremati Baresiju njegov cappuccino, na čiju bi pjenu čokoladom iscrtavao broj 6 i natpis "Capitano".
"Bio je sretan kad bih mu donio cappuccino s brojem 6. Ako bi Milan izgubio derbi, pogledao bi me, namignuo i rekao: 'Danas smo malo ispod radara, bolje tako.' A ako bismo pobijedili, smijali bismo se zajedno", prisjetio se Domenico za La Repubblicu, ne skrivajući emocije.
Iza fasade povučenog i pomalo sramežljivog čovjeka krila se iznimna darežljivost. Baresi i njegova supruga Maura godinama su nesebično pomagali onima kojima je pomoć bila najpotrebnija, ne tražeći pritom nikakvu pažnju. "Kada bi mu netko tražio pomoć, uvijek je učinio sve što je mogao. Pomagao je i onima kojima je stvarno trebalo. Zajedno sa suprugom Maurom darivali su dresove, materijal Milana i pomagali mnogim obiteljima, a da to nitko nije znao", ispričao je jedan od vlasnika bara, Marco, za La Repubblicu.
Jedna od takvih gesti posebno se urezala u sjećanje prisutnih. Za rođendan jednog povučenog gosta bara, čiji je idol oduvijek bio upravo Baresi, legendarni kapetan snimio je osobnu video čestitku. "Franco mu je osobno čestitao. Danas mnogi igrači jedva daju autogram. Franco je bio drugačiji", dodaju vlasnici. Domenikov sin Christian dobio je pak originalni Milanov dres s posvetom: "A Christian, un abbraccio, Franco".
Upravo u tom baru, u lipnju ove godine, dogodio se i jedan od posljednjih dirljivih susreta. Bivši nogometaš Intera i talijanski reprezentativac Beppe Bergomi, Baresijev veliki rival s terena i prijatelj u životu, uručio mu je baklju. Njih dvojica su je kao nositelji olimpijske baklje nosili na ceremoniji Milano-Cortina, simbolično zatvorivši krug jednog velikog sportskog prijateljstva i života dostojnog divljenja.
Franco Baresi zauvijek je zatvorio oči, ali njegova ostavština, i ona sportska i ona ljudska, nastavit će živjeti među svima koji su ga voljeli, poštovali i kojima je na bilo koji način dotaknuo život.
