Umro Zhu Rongji, koji je Kinu uveo u moderno doba
Bivši kineski premijer, poznat po beskompromisnim reformama koje su Kinu pretvorile u globalnu ekonomsku silu, preminuo je u 97. godini u Pekingu.
Bivši kineski premijer, poznat po beskompromisnim reformama koje su Kinu pretvorile u globalnu ekonomsku silu, preminuo je u 97. godini u Pekingu.
Zhu Rongji, bivši kineski premijer čije su hrabre ekonomske reforme iz temelja preoblikovale Kinu i uvele je u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), preminuo je u srijedu ujutro u Pekingu od posljedica bolesti. Imao je 97 godina. Vijest o njegovoj smrti objavila je državna novinska agencija Xinhua.
Zhu, kojeg su često nazivali kineskim "ekonomskim carem", služio je kao premijer od 1998. do 2003. godine, u ključnom razdoblju tranzicije zemlje iz centralno planirane ekonomije u tržišno orijentiranu silu. Njegov mandat obilježile su bolne, ali nužne reforme koje su dovele do ogromnog smanjenja siromaštva, stvaranja srednje klase i dolaska stranih kompanija na unosno kinesko tržište.
Rođen u južnoj provinciji Hunan, Zhu je diplomirao elektrotehniku na prestižnom Sveučilištu Tsinghua. Njegovu ranu karijeru obilježili su politički progoni tijekom ere Mao Zedonga. Krajem 1950-ih izbačen je iz Komunističke partije jer je kritizirao ekonomske politike vlade, a desetljeće kasnije, tijekom Kulturne revolucije, ponovno je bio progonjen.
Nakon Maove smrti, Zhu je politički rehabilitiran i ponovno primljen u partiju. Njegov uspon kroz ekonomske pozicije doveo ga je do mjesta gradonačelnika Šangaja 1988. godine, gdje je njegov rad privukao pažnju vrhovnog vođe Deng Xiaopinga. Godine 1991. postao je potpredsjednik vlade zadužen za ekonomiju, da bi sedam godina kasnije bio promoviran u premijera.
Zhu je bio poznat po svojoj beskompromisnosti, oštrom jeziku i čvrstom stavu protiv korupcije, što mu je donijelo nadimak "premijer željezne šake". Na tiskovnoj konferenciji 1998. godine, nakon što je postao premijer, izgovorio je rečenicu koja je postala legendarna: "Bez obzira nalazi li se preda mnom minsko polje ili ponor, krenut ću naprijed bez oklijevanja i dat ću sve od sebe do smrti."
Njegove agresivne reforme često su bile kontroverzne. Restrukturiranje neučinkovitih državnih poduzeća dovelo je do procjene da je oko 40 milijuna radnika ostalo bez posla. Njegova nastojanja da Kinu uvede u WTO 2001. godine također su naišla na kritike dužnosnika koji su ga optuživali za prevelike ustupke i "izdaju zemlje".
Unatoč kritikama, Zhu je uspio. Ulazak u WTO bio je prijelomni trenutak u integraciji Kine u svjetsko gospodarstvo, otvarajući zemlju globalnoj trgovini i investicijama koje su potaknule desetljeća nezapamćenog rasta. Također je ukrotio visoku inflaciju, reformirao valutni sustav i uspješno proveo kinesko gospodarstvo kroz azijsku financijsku krizu 1997. godine.
Njegova smrt označava kraj jedne ekonomski optimističnije ere za mnoge Kineze koji su svjedočili transformaciji svoje zemlje. Službena osmrtnica Komunističke partije istaknula je njegovu ulogu u "ključnoj fazi" tranzicije i njegovu "duboku naklonost" prema narodu. "Naglašavao je da vladini dužnosnici uvijek moraju imati na umu da su javni službenici; trebaju imati hrabrosti govoriti istinu bez straha da će uvrijediti druge, izbjegavati posebne privilegije... ulažući sve napore da ostvare opipljive rezultate za ljude," navodi se u priopćenju.
Pokojni američki državni tajnik Henry Kissinger opisao je Zhua kao "prodoran um" koji se "uhvatio u koštac s jednim od najznačajnijih reformskih programa u modernoj povijesti". Zhu je iza sebe ostavio suprugu i dvoje djece, a njegova četverotomna zbirka govora objavljena je 2011. godine.
