Vatreni crvi preplavili plaže kod Rogoznice i Primoštena

Posljednjih tjedana kupači na području Rogoznice i Primoštena sve češće nailaze na neobične i živopisne morske organizme. Riječ je o vatrenim crvima, čiji dodir može izazvati iznimno jaku i dugotrajnu bol. Iako je vrsta Hermodice carunculata autohtona u Sredozemlju, zagrijavanje mora potaknulo je njihovo masovno razmnožavanje i širenje prema sjeveru Jadrana.

Šareni uljezi čije čekinje gore poput vatre

Vatreni crv svojim izgledom podsjeća na šarenu stonogu. Može narasti i do 30 centimetara, no primjerci koji se najčešće susreću u plićaku dugi su između 5 i 10 centimetara. Tijelo im se sastoji od stotinjak segmenata, a boja varira od zelenkaste i smeđe do jarko crvene s karakterističnim bijelim prugama. Upravo taj atraktivan izgled lako privuče pažnju znatiželjnih kupača, posebno djece, što je i najveća opasnost.

Na svakom dijelu tijela postoje debeli snopovi bijelih dlačica koje djeluju kao zaštita. Te čekinje, znanstveno nazvane hete, iznimno su krhke i ponašaju se poput sitnih staklenih iglica. Pri dodiru se lome, prodiru u kožu i otpuštaju složeni neurotoksin. Reakcija je trenutačna: javlja se snažna, pekuća bol koja može potrajati danima, a prate je crvenilo, oteklina i svrbež. U težim slučajevima mogući su mučnina i vrtoglavica. Zabilježen je slučaj dječaka na plaži u Rogoznici kojem je nakon susreta s crvom bila potrebna hitna medicinska pomoć. Osobe alergične na ubode pčela i osa mogle bi imati i izraženije reakcije.

Od juga do Krka: Kako zatopljenje gura crve na sjever

Iako ga se često pogrešno opisuje kao invazivnu vrstu, vatreni crv je autohtoni stanovnik Mediterana. Znanstvenici ga danas sve češće nazivaju "domaćim uljezom" jer mu populacija naglo raste i širi se izvan uobičajenih staništa. Ključni razlog je globalno zatopljenje. Jadransko more se zagrijava, a veće temperature pogoduju rastu ličinki vatrenog crva, koje ne mogu preživjeti u vodi ispod 22 °C.

Studije uz talijansku i maltešku obalu ukazuju na ogroman rast broja jedinki. Na nekim je područjima broj jedinki stotinama puta veći nego 1990-ih. Sličan trend bilježi se i u Jadranu. Nekad rijedak i vezan uglavnom za južne otoke, vatreni crv danas je redovit prizor uz srednjodalmatinsku obalu, a zabilježen je čak i sjevernije, sve do otoka Krka. Njegovo širenje postalo je svojevrsni biološki pokazatelj zagrijavanja mora.

Noćna mora za ribare: Unište i do 70 posto ulova

Problem nije ograničen samo na sigurnost kupača. Vatreni crvi su iznimno proždrljivi organizmi koji se hrane strvinama i koraljima, ali i djeluju kao predatori. Ribari imaju velike poteškoće kada napadnu ribu koja je zapela u mreže ili na udice. Iskustva ribara sa Sicilije pokazuju razmjere štete: crvi ulaze u ulovljenu ribu kroz oči i škrge te je izjedaju iznutra, ostavljajući često samo kožu i kostur.

Prema procjenama, na pojedinim mjestima mogu uništiti čak 70 posto ulova. Kako bi smanjili gubitke, ribari su prisiljeni skraćivati vrijeme zadržavanja mreža u moru, što dovodi do manjeg ulova i dodatnih financijskih gubitaka. Istraživanje provedeno na Malti procijenilo je da ribari zbog uništenog ulova mogu izgubiti čak 52,5 posto dobiti. Dodatni problem stvara i praksa odbacivanja oštećene ribe i neželjenog ulova natrag u more, osobito u blizini luka. Time se vatrenim crvima osigurava stalan izvor hrane, što može dodatno pridonijeti rastu njihove populacije.

Što napraviti ako vas ubode vatreni crv?

Kontrola broja vatrenih crva u Jadranu iznimno je zahtjevna jer ovdje nemaju poznatih prirodnih neprijatelja, a posjeduju i izvanrednu sposobnost regeneracije. Prerezan crv može obnoviti izgubljene dijelove tijela, pa se takvim mehaničkim uklanjanjem problem ne rješava.

Za kupače je najvažnije da budu oprezni. Vatrene crve se ne smiju dirati niti im se prilaziti. U slučaju dodira, mjesto treba isprati morskom vodom. Preostale dlačice treba ukloniti pažljivo ljepljivom trakom, a ne golim rukama. Nakon toga mogu pomoći oblozi s alkoholom, a u slučaju jače reakcije potrebno je potražiti liječničku pomoć.