Vino s Hvara o kojem priča cijeli svijet

Mjesto Pitve na otoku Hvaru broji svega 70 stanovnika. Upravo iz tog malog mjesta dolazi vino o kojem danas priča cijeli svijet. Vinar Tonči Marijan, sa svojih skoro 58 godina, u vinariji koja zapošljava samo dvoje ljudi, stvorio je Plavac Plaža 2021. - vino koje je 17. lipnja 2026. na Decanter World Wine Awards, najcjenjenijem ocjenjivanju vina na svijetu, osvojilo trostruku krunu: zlato, platinu i titulu Best in Show.

Priznanje koje graniči s nemogućim, kako kaže sam Marijan, donijelo je hrvatskom plavcu mjesto među 50 najboljih od čak 17.000 prijavljenih vina. Forbes je Plažu proglasio najuzbudljivijim vinom natjecanja, prenosi Novi list. "Dobili smo tri nagrade za plavac - Best in Show, platinu i zlato. To je veličina ovog momenta 17. lipnja 2026. I zato će se vinarstvo u Hrvatskoj dijeliti na vrijeme do 17. lipnja 2026. i vrijeme nakon 17. lipnja 2026.", izjavio je Marijan.

Zanimljivo je da je usprkos povijesnom uspjehu, Marijanovo vino izostavljeno iz priloga jedne dugovječne emisije javnog servisa koja se bavila hrvatskim medaljama na Decanteru. Nije bilo spomena ni Hvara, ni Pitava, a kamoli činjenice da je plavac dobio naklon najvećih svjetskih eksperata.

Put do vrha: tri tjedna rigoroznog suđenja

Da bi se razumjela težina ovog uspjeha, Marijan objašnjava kako funkcionira Decanter. "Na Decanteru je zlato 95 bodova, a na većini drugih natjecanja je to puno niži bodovni prag. Možda je potrebno prvo objasniti i zašto je Decanter veliko natjecanje, najvažnije. Neka se nitko ne naljuti, ma ljudima sve zna biti isto pa miješaju Sabatinu s Velikom nagradom Kvarnera i prvakom Međimurja."

Proces je iznimno strog. Vino prvo mora proći komisiju od šest do sedam sudaca i zaslužiti zlato. "Za dobiti zlatnu medalju moraš imati 95, ili 96 bodova od 100. Znači, praktički imaš savršeno vino. Drugdje, na velikoj većini natjecanja, zlata se dijele već od 86 bodova." Nakon zlata slijedi drugi tjedan natjecanja gdje novo vijeće, sastavljeno od hijerarhijski nadređenih sudaca, može vino vratiti na srebro ili ga promovirati u platinu.

Za sam vrh, titulu Best in Show, potreban je i treći tjedan. "Kada je završio taj ciklus i ako si zaslužio platinu, ide se u treći tjedan. Dolaze novi suci koji su u pravilu predsjednici natjecanja. Raspravljaju oni o tom vinu između svih platina, kojih je bilo 196 ili 1,18 posto od 17.000 prijavljenih, i biraju uvijek 50 vina koja su po nečemu iznad platine. Oni tu traže ono nešto da ih vino 'izvuče iz postoli'." Potpredsjednica ocjenjivačkog suda neprestano je ponavljala "Amazing, amazing!", a Marijan prenosi da su od prvog trenutka kušanja znali da će vino dogurati daleko.

Marijan ističe i dodatnu vrijednost Decantera: "Posebno je i to da se vina ocjenjuju u različitim cjenovnim kategorijama što znači da suci moje vino neće uspoređivati s vinom od pet eura. Svi se natječemo u svojoj klasi i zato je Decanter najpoštenije natjecanje i zato svi hoće tamo doći."

Plavac kao nebrušeni dijamant

Marijan smatra da je plavac sam po sebi izvanredna sorta, ali upravo u tome leži i njegova najveća mana. "Plavac na dobrim pozicijama vam je toliko dobro grožđe, dobra sorta, da doslovno može bilo tko napraviti od njega vino za rang 85 bodova plus. To je i njegova najveća mana, jer se svi zadovoljavamo s tim 'moje vino je dobro'." On je, pak, tražio put da od dobrog napravi odlično, da dosegne Best in Show.

Razliku između prosječnog i vrhunskog plavca opisuje slikovito: "To vam je kao kad imate veliki dijamant u ruci koji je fantastičan, koji je vrijedan sam po sebi takav kakav je, ali neki filigran ga ipak takne pa napravi od njega recimo leptira. I onda će neka aukcijska kuća prodati tog leptira za 70 puta veću vrijednost. Plavac je sam po sebi neizbrušeni dijamant."

Inovativna tehnologija i tvrdoglavost

Tajna njegovog uspjeha leži u potpuno drugačijoj tehnici proizvodnje. "Plavac i sva naša crna vina radimo sasvim drugačijom tehnikom od bilo koga drugog i ta je tehnologija prepoznata i valorizirana kroz ovu nagradu." Pri tome se nije libio zadržati visok postotak alkohola. "Mi smo pobijedili s vinom od 16 posto alkohola, što je jednostavno nezamislivo. Naravno, pritom sam malo koristio i tu svoju tvrdoglavost i nisam se išao nikom dodvoravati, pogotovo ne u smislu da bi, ne daj Bože, spuštali alkohol."

Njegova maksima je jasna: "Alkohola se ne treba bojati!" Prepričava anegdotu s Amerikancem koji je zazirao od njegovog Vron Boda s 16,9 posto alkohola na etiketi. "Pa kada dođe Amerikanac, on kaže da neće vino piti. Onda mu ja velim da to na etiketi i piše: 'Nemoj piti! To nije za tebe. Ti to ne znaš!' E onda on uzme čašu u ruku, napije se i kaže: 'Ovo nema 16,9 nego 13,5.' I to je najveći kompliment koji ti može dati."

Kao primjer svog inovativnog pristupa, Marijan navodi da čak šalje svoje vino francuskim bačvarima kako bi po njemu izradili bačve. "To vam je to, to su te inovativne tehnologije, to je razvoj. Imao sam priliku u životu učiti od svjetskih bardova i brendova, od ljudi s kojima je privilegija razgovarati. Nema tih milijuna, a da vrijede k'o činjenica da takvi ljudi hoće s tobom podijeliti informaciju koju nigdje drugdje ne možeš dobiti."

Od 2019. do svjetskog vrha

Put do svjetskog priznanja nije bio brz. Prekretnica je bila 2019. godina kada je s plavcem malim Vron Bod osvojio prvo Decanterovo zlato za tu sortu. "Od tu treba krenuti, od 2019. kada smo prvi put probili tu magičnu psihičku granicu od 95 bodova. Tada je njima plavac ušao u uši i oči. Tada su shvatili da postoje još neke sorte koje su vrijedne da im se posveti pažnja, jer su fantastične. Prošlo je, međutim, tada sve totalno ispod radara. Ljudi u tom trenutku jednostavno nisu bili svjesni važnosti te činjenice, kao što, nažalost, nisu svjesni ni sada."

Marijan, koji se u mladosti i sportom ozbiljno bavio, povlači nogometnu paralelu: "Što ću ići na Svjetsko prvenstvo u Ameriku da bih samo sudjelovao?" Uvijek je, kaže, išao s namjerom da pobijedi.

"Ne mogu reći da sam iz Tunguzije kad sam s Hvara"

Svjetska vinska scena, kaže, još uvijek malo zna o Hrvatskoj. "Iznenadili biste se koliko svjetska vinska scena o nama nema pojma. Samo što me ne pitaju je li plavac grožđe ili banana." Nagrada mu je otvorila brojna vrata. "Imamo milijun upita i što se tiče poslovanja i svjetske vidljivosti, to je fantastičan poticaj. Kroz Decanter ulazite u jednu posve novu sferu koja nam prije nije bila poznata."

Unatoč svemu, ostaje čvrsto na tlu i ponosan na svoje podrijetlo. "Da li me netko financira? Ne. Razumije li svatko što radim!? Teško. Ali ne mogu ja doći u London u studenom i reći da sam iz Tunguzije kad sam s Hvara, iz Hrvatske i Dalmacije." S odmakom od 40-ak dana od dodjele priznanja, priznaje da je sve još uvijek teško percipirati: "Teško ljudi shvaćaju da vinarija sa samo dvoje zaposlenih, da otac i kćer u mjestu od 70 ljudi mogu napraviti vino koje je ušlo u 50 najboljih."

U vinariji uz Marijana rade i njegove dvije kćeri, Dominika i Franka, za koju otac s ponosom kaže: "Ja se čudim da se prihvatila loze. Živjeti u Pitvama, frezati vinograd, raditi vino... Svaka čast." Upravo je Franka, ističe, meštrovica za bijele kupaže. Na pitanje uz što je Plažu najbolje piti, Marijan kratko odgovara: "Najbolje uz ništa. Uz ništa! Tako to i napišite."