Dr. Herman Vukušić na društvenim mrežama progovorio je o dvostrukim aršinima hrvatskog pravosuđa i medija, uspoređujući slučaj preminulog Kristiana Vukasovića s tretmanom četvero osumnjičenih za podmetanje požara na benkovačkom području.
Dr. Herman Vukušić na društvenim je mrežama otvorio pitanje o dvostrukim aršinima hrvatskog pravosuđa i medija, uspoređujući tragičnu sudbinu Kristiana Vukasovića s načinom na koji se u javnosti predstavlja četvero osumnjičenih za namjerno podmetanje požara. Dok je ime bolesnog mladića vrlo brzo dospjelo u javnost, identitet osumnjičenih za požare uglavnom se skriva iza sintagme "hrvatski državljani".
Vukušić postavlja pitanje koje se teško može zaobići: kada se za počinitelje ili osumnjičenike za teška kaznena djela, pa i djela koja se istražuju u kontekstu mogućeg terorističkog motiva, koristi samo odrednica "hrvatski državljani", ostaje pitanje zašto se u nekim drugim slučajevima ime, prezime i osobne okolnosti pojedinca bez problema nađu u medijima.
Kristian Vukasović bio je mladić koji je imao brojne zdravstvene i psihičke poteškoće, uključujući metabolički sindrom, astmu, izražene probleme povezane s ADHD-om te je već u djetinjstvu bio pod psihijatrijskom skrbi. Imao je utvrđeno "oštećenje funkcionalnih sposobnosti III. stupnja, odnosno teži invaliditet" uz "prijeku potrebu privremene pomoći i njege u punom opsegu".
Iako je imao zdravstvene i psihičke probleme, sam se javio policiji i na sudu pokazao žaljenje zbog paljenja tri stabla masline u blizini obiteljske kuće, ipak je završio u zatvoru na Bilicama. Kristian je umro 2019. godine u bolnici od zatajenja srca, nakon što je iz zatvora prevezen tamo. U tom trenutku, njegovo ime nije bilo skriveno od javnosti.
Danas, kada su četiri osobe uhićene zbog sumnje u namjerno izazivanje požara na više lokacija na benkovačkom području, javnost uglavnom govori o "četvero hrvatskih državljana". Vukušić u objavi postavlja ključno pitanje: "ZAŠTO KRISTIAN NIJE IMAO TRETMAN KAO ČETIRI 'HRVATSKA DRŽAVLJANINA'?"
Nažalost, u ovom slučaju imena i nacionalni identitet osumnjičenih ipak su dospjeli u javnost. Ipak, ostaje gorčina jer se ponovno postavlja pitanje primjenjuju li se u hrvatskom pravosuđu i medijima ista mjerila za sve. U tekstu se ne postavlja pitanje treba li nekoga unaprijed proglasiti krivim, već zašto se pravila o zaštiti identiteta, izvještavanju i postupanju prema osumnjičenima čine nejednakima u različitim slučajevima.
Vukušićevo pitanje traži odgovor: bi li Kristian bio tretiran drugačije da je na njega primijenjen isti standard zaštite identiteta i javnog prikazivanja koji se sada koristi za četvero uhićenih pod sumnjom za izazivanje požara?
