Pentagon je potrošio više od polovine predratnih zaliha ključne municije, a rakete od četiri milijuna dolara obaraju iranske dronove od 30.000 dolara. Trump poručuje da pregovora nema i da blokada ostaje na snazi.
Rat Sjedinjenih Država s Iranom razotkrio je ranjivost američke vojne moći koja desetljećima počiva na tehnološkoj nadmoći i preciznom oružju. Prema analizi koju prenosi Webtribune, pozivajući se na ocjenu The i Papera, SAD postaju slabije sa svakim danom produžavanja sukoba, a problem nije samo na bojnom polju nego i u brzini kojom vojska troši najskuplje sustave.
Posebno je zabrinjavajuća tvrdnja da je u ratu već potrošeno više od polovine predratnih američkih zaliha onoga što vojni planeri Pentagona nazivaju "ključnom municijom". Za popunjavanje tih praznina u arsenalu, namijenjenom i za eventualne buduće sukobe, mogle bi biti potrebne tri do četiri godine.
U isto vrijeme, američka vojska lansirala je više od pedeset posto svojih krstarećih projektila, a svaki od njih košta između 1,6 i 3,6 milijuna dolara. Još izraženija razlika pojavljuje se u protuzračnoj obrani: rakete Patriot, vrijedne oko četiri milijuna dolara po komadu, koriste se za obaranje iranskih bespilotnih letjelica koje koštaju približno 30.000 dolara.
Takav odnos troškova postaje posebno problematičan u dugotrajnom sukobu jer napadač relativno jeftinim sredstvima može primoravati protivnika da troši mnogo skuplje presretače. Iako su američki sustavi bili aktivni, dio iranskih bespilotnih letjelica uspio je prouzročiti veliku štetu na energetskim postrojenjima američkih saveznika i na američkim vojnim bazama u regiji Bliskog istoka.
Webtribune navodi da kombinacija niske cijene, masovne proizvodnje i mogućnosti zasićenja protuzračne obrane mijenja računicu suvremenog ratovanja. Kina, Rusija i Sjeverna Koreja već desetljećima analiziraju američke ratove, od Zaljevskog rata 1991. godine, preko Srbije, Iraka i Afganistana, pa do operacija u Panami i Siriji.
Peking je prije približno dva desetljeća počeo razvijati odgovore na američku tehnološku prednost, uključujući protusatelitsko oružje ASAT sposobno da ugrozi GPS satelite koji omogućavaju precizno navođenje američke municije. U slučaju da ti sateliti budu uništeni, jedna od ključnih prednosti američkog preciznog oružja bi nestala.
Istovremeno je Peking razvio veliki broj jeftinijih protubrodskih raketa i dronova koji bi u mogućem sukobu mogli ugroziti američke nosače aviona prilikom približavanja Južnom kineskom moru ili Tajvanskom moreuzu. Logika takvog pristupa nije zasnovana samo na uništavanju američkih platformi, već i na prisiljavanju američkih snaga da ubrzano troše ograničene zalihe skupih obrambenih projektila.
Ukrajinski front pokazao je još jednu dimenziju te promjene. Veliki dio linije fronta pretvoren je u ogromnu "zonu smrti" u kojoj je izuzetno teško neprimjetno pomicati vojnike ili oklopna vozila zbog masovne prisutnosti bespilotnih letjelica. Ruske i ukrajinske jedinice koriste dronove za promatranje, usmjeravanje topničke vatre i izravne napade.
Webtribune ističe da Rusija raspolaže s oko milijun bespilotnih letjelica. Drugačija situacija mogla bi nastati u sukobu s državom koja ne raspolaže takvom flotom dronova, jer bi u takvim okolnostima ruski dronovi mogli ozbiljno ograničiti kretanje protivničkih snaga. Ipak, u analizi se naglašava da se ne očekuje ruski napad na NATO.
U utorak, 18. kolovoza 2026., predsjednik SAD-a Donald Trump objavio je na Truth Socialu da nema nikakvih pregovora s Iranom. "Naval Blockade remains in full force", napisao je Trump, dodavši da su sve morske mine uklonjene ili detonirane te da je "The Hormuz Strait is open and operating", odnosno da je Hormuški tjesnac otvoren i operativan.
Na Trumpovu izjavu reagirao je iranski veleposlanik u Londonu, koji je zaprijetio: "Vy budete pohovanì pìd čerevykamy ìransʹkych soldatìv", što u prijevodu znači da će protivnici biti pokopani pod čizmama iranskih vojnika.
Unatoč iscrpljivanju arsenala, američka vojska i dalje posjeduje prednost koju veliki konkurenti teško mogu brzo nadoknaditi: višedesetljetno borbeno iskustvo. Kina takvo iskustvo nema, a posljednji kineski rat vođen je 1979. godine protiv Vijetnama. Ta kampanja trajala je 27 dana, a učinak kineskih snaga ocijenjen je kao slab.
The i Paper daje oštru kritiku da, iako drugi mandat predsjednika Trumpa još nije dosegao polovicu, Sjedinjene Države postaju država koju saveznici sve manje uvažavaju, a protivnici imaju sve manje straha od njih. Rat s Iranom tako postaje test granica modela američke moći izgrađenog tijekom prethodnih nekoliko desetljeća.
