Višetjedna suša i rekordne temperature nanijele su golemu štetu europskoj poljoprivredi, a austrijski osiguravatelj situaciju naziva nezapamćenom. Uz Austriju, ozbiljne posljedice trpi i talijanski 'pojas riže' na sjeveru zemlje.
Zbog višetjedne suše i rekordnih temperatura, austrijska poljoprivreda ove godine bilježi gubitke kakvi dosad nisu zabilježeni. Prema procjenama austrijskog osiguravajućeg društva Österreichische Hagelversicherung, ukupna šteta dosegnut će milijardu eura, što je polovica ukupne štete od suša zabilježene u cijelom proteklom desetljeću, koja je iznosila dvije milijarde eura.
Za razliku od ranijih godina, suša je zahvatila čitavo područje Austrije, a gubici su prisutni u svim poljoprivrednim kulturama. Prinosi na travnjacima i pašnjacima smanjeni su za 45 posto, dok su kukuruz, soja i tikva zabilježili pad od 25 posto. Žitarice bilježe smanjenje prinosa od 15 posto. Ukupno gledano, izgubljeno je 30 posto prinosa, čija uobičajena godišnja vrijednost iznosi 3,2 milijarde eura.
Direktor osiguravajućeg društva Kurt Weinberger opisao je razmjere katastrofe. "Ovakva situacija dosad nije zabilježena, imamo najveći manjak oborina i najviše vrućih dana u povijesti mjerenja i rekordno visoke temperature", izjavio je Weinberger. Zbog nedostatka stočne hrane, neki su poljoprivrednici već bili prisiljeni ranije usmrtiti životinje.
Ova procjena polazi od toga da će teški uvjeti potrajati sve do 18. kolovoza. Ako kiša ne padne ni nakon toga, razmjeri štete bit će daleko veći. U Austriji, u prosjeku, 60 posto poljoprivrednih područja ima osiguranje.
Weinberger je upozorio i na dugoročne posljedice prekomjerne gradnje koja, uz ekstremne vremenske uvjete, izravno ugrožava buduću opskrbu hranom. "Zbog prekomjerne gradnje i betoniranja, iz krajnje nepažnje uništavamo vlastitu zemlju. Oduzimamo površine od poljoprivrede, uništavamo prirodne rezervoare vode i apsorbere ugljikova dioksida (CO2)", rekao je.
Austrija se time "neodgovorno uništava", poručio je Weinberger, dodavši kako su "europski prvaci u toj disciplini i pilimo granu na kojoj sjedimo". Austrija trenutno zadovoljava 87 posto vlastitih potreba za žitaricama, no taj postotak bi do 2060. godine mogao pasti na 50 posto. Slično smanjenje prijeti i proizvodnji kukuruza i krumpira.
Stručnjak za kompleksne sustave s Instituta za istraživanje utjecaja klime u Potsdamu Anders Levermann pojasnio je fizikalne mehanizme iza ovih pojava. "Atmosfera je gladna za vodenom parom i jednostavno 'isisava' vlagu iz tla. To su osnovni zakoni fizike koje ne možemo zaobići", naglasio je Levermann. Stručnjaci ističu da bi sljedeća godina mogla biti još teža zbog El Nina u Pacifiku, koji s odgodom utječe i na Europu. Pojave koje su se ranije javljale svakih deset godina, sada se događaju svake jedne do dvije godine.
Ozbiljne posljedice suše osjećaju se i na sjeveru Italije. Suša i povećani troškovi mogli bi smanjiti prihode uzgajivača riže u pokrajini Pavia u Lombardiji za više od 100 milijuna eura, prema tamošnjem ogranku udruge Confagricoltura. Italija je vodeći proizvođač riže u Europi, a 2025. godine riža je posijana na otprilike 235 tisuća hektara. Preko 80 posto plantaža smješteno je u sjevernom dijelu zemlje, uz rijeku Pad.
Situacija je toliko ozbiljna da su vodoopskrbne tvrtke prisiljene uvoditi drastične mjere. "Ove godine morali smo uvesti sustav rotacije", rekao je Franco Bullano, direktor vodnog gospodarstva u konzorciju za navodnjavanje Est Sesia, koji opskrbljuje većinu tog područja. Regija je podijeljena na manje dijelove koji dobivaju vodu naizmjence, svaka dva tjedna. Bullano upozorava i na dugoročni problem: "Zadržavamo samo 10 do 11 posto oborina".
Uzgajivač riže iz Lombardije Giuseppe Tagliabue svjedoči o težini odluka s kojima se suočavaju proizvođači. "Zbog sadašnje strašne nestašice vode morali smo donijeti neke drastične odluke", rekao je Tagliabue, koji je svu dostupnu vodu usmjerio na samo jedan dio nasada kako bi spasio barem dio uroda.
Čelnik regionalnog ogranka Confagricolture u Paviji Alberto Lasagna zagovara model "vodne poljoprivrede", u kojem bi samo tlo služilo kao prirodni spremnik, a voda bi se pohranjivala ispod polja riže za korištenje tijekom sušnih razdoblja. Jezero Maggiore je prema službenim kriterijima već u stanju ekstremne suše, a razina rijeke Pad kod Cremone pala je na najnižu zabilježenu vrijednost za ovo doba godine.
