General pukovnik Slavko Barić, zamjenik zapovjednika bojišta na istoku Hrvatske u vrijeme Oluje, naglašava da predavanja u učionicama nisu dovoljna i da mlade generacije treba odvesti na mjesta gdje se stvarala povijest.
Vojno-redarstvena operacija Oluja, koja je započela 4. kolovoza 1995. u 5 sati, a završila u večernjim satima 7. kolovoza, i danas se smatra ključnom pobjedonosnom akcijom Hrvatske vojske i policije u Domovinskom ratu. U toj je operaciji oslobođeno oko 10.400 četvornih kilometara, odnosno 18,4 posto ukupne površine Hrvatske, čime je na tom području okončana četverogodišnja okupacija.
Na 5. kolovoza, kada je oslobođen Knin, u Hrvatskoj se obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Tim povodom, general pukovnik Slavko Barić, koji je u vrijeme Oluje bio zamjenik zapovjednika bojišta na istoku Hrvatske, za Zadarski list govorio je o značaju te operacije, ali i o načinu na koji se sjećanje na nju prenosi mladima.
Barić se prisjetio napetosti koja je vladala na području od Baranje do Osijeka, gdje su snage HV-a podigle borbenu spremnost na najvišu razinu. "Nitko nije znao kakva će biti reakcija Srbije na Oluju, hoće li eventualnom aktivacijom ove crte bojišnice pokušati rasteretiti srpske snage u Oluji", rekao je Barić za Zadarski list. Istaknuo je kako su snage na istoku Hrvatske bile spremne neutralizirati prijetnju i poslati jasnu poruku spremnosti čak i u slučaju angažmana vojske bivše Jugoslavije.
General pukovnik naglašava da Oluja ima svoje ishodište u samim počecima Domovinskog rata. "To je ono nešto što je kulminacija, nešto veličanstveno, u što je svaki naš branitelj ugradio sebe, svoje znanje, vještine i znoj", kazao je. Dodao je kako je Hrvatska vojska u to vrijeme djelovala iznimno snažno i moćno, sposobna izvesti složene operacije koje su uključivale zračne i kopnene snage, pa čak i mornaricu.
Jedan od najupečatljivijih prizora iz Oluje dogodio se na Banovini, gdje je oko 5.000 vojnika iz sastava opkoljenog 21. kordunskog korpusa, pod zapovjedništvom pukovnika Čede Bulata, položilo oružje pred snagama HV-a kojima je zapovijedao Petar Stipetić. Najveći dio Srba iz područja samoproglašene tzv. Krajine u kolonama je napustio Hrvatsku, na zahtjev svog vodstva i prema unaprijed pripremljenim planovima, protivno pozivima hrvatskog političkog vrha.
Pobjeda nije bila bez žrtava. U operaciji Oluja poginulo je ili nestalo 245 branitelja. Topništvo bosanskih Srba iz odmazde je raketiralo više hrvatskih gradova, od Županje do Dubrovnika. Unatoč tome, ostvareni su svi ciljevi: oslobođena su okupirana područja, omogućen povratak prognanika, deblokiran je opkoljeni Bihać spajanjem s 5. korpusom Armije BiH, a Hrvatska je izašla na svoje međunarodno priznate granice.
Barić smatra da današnje mlade generacije imaju interes čuti što su njihovi roditelji, djedovi ili drugi sudionici događaja proživjeli, ali da se mora poraditi na kvaliteti prenošenja tih informacija. "Vađenje samo pojedinih sekvenci jednostavno ne daje kompletnu sliku onoga što je tada činilo cjelokupno naše društvo, a što su činili hrvatski branitelji na terenu", upozorava.
Ključnim smatra izlazak iz učionica. "Jer nije isto tumačiti bitku za Vukovar na obali Dunava ili u bilo kojem drugom kraju Hrvatske. Zato i postoje organizirani dolasci mladih. Slično je i za Knin", rekao je. Dodaje da mladi trebaju doživjeti prostor na kojem su se događaji odvijali kako bi dobili pravu sliku doprinosa jedne generacije hrvatskih državljana tome kako danas živimo.
"Moramo prihvatiti da mlađe generacije žele brze informacije i imati što više izvora za njih. Možemo još više učiniti kako bismo im to zanimljivije i vjernije prenosili i u svemu ih učinili aktivnim dionicima", zaključio je Barić za Zadarski list, pozivajući na kombinaciju žive riječi sudionika i metodološki jasnog prikaza povijesnih zbivanja.
