Direktiva broj 8 Glavnog štaba VRS-a od 3. kolovoza 1995. otkriva iracionalni optimizam Ratka Mladića i njegova stožera, koji su planirali vratiti izgubljeni teritorij, dok je Hrvatska vojska pripremala operaciju Oluja.
Zahvaljujući dokumentima objavljenima kroz rad Haškog suda, u javnost je izašla Direktiva broj 8 Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) od 3. kolovoza 1995. godine, potpisana dan uoči početka operacije "Oluja". Direktivu je osobno potpisao komandant GŠ VRS, general Ratko Mladić, a nosila je naziv "Napadna operacija VRS na grahovsko-glamočkom frontu". Dokument je nastao svega par dana nakon što je VRS u operaciji "Ljeto-95" doživjela najteži poraz u svom postojanju, izgubivši oko 1600 četvornih kilometara teritorija te naselja sa statusom grada: Bosansko Grahovo i Glamoč.
Pad Glamoča i Grahova nije se mogao ignorirati, a general Mladić je 30. srpnja u Kninu izjavio da su hrvatske snage osvajanjem tih gradova napravile "presudnu grešku" koja će ih skupo stajati. Njegov zamjenik, general-potpukovnik Manojlo Milovanović, načelnik GŠ VRS, dan kasnije je u Bosanskom Petrovcu izjavio da je od predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića dobio naredbu za protuudar.
"Ne zna se da li će vojska dobiveni zadatak realizovati za 24 časa ili 24 dana, ali je jasno da će vrlo brzo osloboditi okupirane teritorije", rekao je tada Milovanović. U skladu s tim, pripreme su uključivale dovođenje pojačanja u zapadnu Bosnu i uspostavljanje izdvojenih zapovjednih mjesta u Drvaru i Baraćima blizu Mrkonjić Grada. Operacija vraćanja teritorija nazvana je "Vaganj-95", a planirano je da traje 20 do 30 dana, s početkom napada u 6 sati 5. kolovoza.
Direktiva je predviđala da hrvatske snage i 7. korpus Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) iz Travnika namjeravaju zauzeti Drvar, Mlinište, Šipovo i Donji Vakuf, a potom Bosanski Petrovac i Jajce. Zaključak je bio da je cilj odsjeći Kninsku krajinu, no nitko na srpskoj strani nije predvidio izravan napad na Knin. U operaciji "Vaganj-95" planirano je angažiranje Prve operativne grupe na grahovskom području i Druge operativne grupe na glamočko-kupreškom pravcu, uz obranu 30. pješačke divizije i djelovanje Treće taktičke grupe kod Bihaća.
Dana 3. kolovoza, komandant srpske paravojske u Hrvatskoj, general Mile Mrkšić, kontaktirao je GŠ VRS "radi sadejstva i planiranja daljih napadnih dejstava na grahovsko-livanjskom pravcu". Međutim, njegov pomoćnik za sigurnost, pukovnik Rade Rašeta, bio je skeptičan. Smatrao je da u zapadnom dijelu Republike Srpske "skoro nema jedinica sposobnih za ofanzivna dejstva što VRS prikriva" te da "nema nikakve praktične suradnje i sadejstva sa VRS". Rašetina prosudba pokazala se točnom desetak dana kasnije.
Slom Srpske vojske Krajine (SVK) u "Oluji" nije zaustavio Mladićeve planove. U prvoj desetici kolovoza srpske snage pojačane su postrojbama s cijelog teritorija Republike Srpske, uključujući laku pješačku brigadu iz Drinskog korpusa, dio 65. zaštitnog motoriziranog puka iz Han Pijeska i Diverzantski odred GŠ VRS iz Bijeljine, ukupno oko 2000 vojnika. Te su snage krenule u provedbu "Vaganj-95" na smjeru Drvar, Bosansko Grahovo.
Nakon "Oluje", Zapovjedništvo Zbornog područja Split preuzelo je zapovijedanje kao Zapovjedništvo združenih hrvatskih snaga, uključujući i postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Snage su podijeljene u operativne skupine "Otrić", "Sajković" i "Vrba". U noći 12./13. kolovoza, sjeverozapadno od Bosanskog Grahova na području Derala, srpske snage probile su crtu obrane 141. brigade HV-a, koja je imala oko 1200 uglavnom neiskusnih vojnika. Tom prilikom brigada je izgubila 15 poginulih vojnika.
Hrvatske snage iz OG "Sajković" zaustavile su napad 13. kolovoza, a dan kasnije Zborno područje Split krenulo je u protunapad s pojačanjima iz 4. i 7. gardijske brigade. Protunapad je okončan 15. kolovoza značajnim pomicanjem crte prema Drvaru, čime je pokušaj provedbe "Vaganj-95" završio teškim porazom i gubitkom kompletnog Grahovskog polja.
Operacija "Vaganj-95" postavlja pitanje racionalnosti njezinih autora. Prethodni mjeseci nisu davali nikakve osnove za optimizam: VRS je u studenom 1994. izgubila Kupres i dio Kupreške visoravni, a do kraja godine i dio Livanjskog polja u operaciji "Zima-94". Pokušaji vraćanja teritorija u siječnju 1995. nisu dali učinak, a hrvatske snage su u travnju ("Skok-1") i lipnju ("Skok-2") pomakle crtu na Dinari, Šatoru i Livanjskom polju. Unatoč svemu, Mladić i Milovanović kao da nisu registrirali ni "Oluju", a stvarnost im se vratila od 12. do 15. kolovoza, najavljujući još veće poraze u rujnu i listopadu kroz operacije "Maestral" i "Južni potez".
