Europska skladišta plina mogla bi se isprazniti do travnja 2027.
Sukob SAD-a i Irana usporio je punjenje podzemnih skladišta, a Handelsblatt upozorava da bi Europa mogla ostati bez rezervi plina odmah nakon iduće zime.
Sukob SAD-a i Irana usporio je punjenje podzemnih skladišta, a Handelsblatt upozorava da bi Europa mogla ostati bez rezervi plina odmah nakon iduće zime.
Operateri europskih podzemnih skladišta plina ubrizgavaju plin sporijim tempom zbog sukoba između Sjedinjenih Država i Irana, što otežava postizanje ciljnih razina popunjenosti prije sezone grijanja. Prema pisanju Handelsblatta, koji se poziva na izračune specijaliziranog portala Montel, rezerve bi se mogle potpuno isprazniti do travnja 2027. godine.
Prema podacima koje prenosi TASS, kako bi se podzemna skladišta napunila do ciljne razine od 80 posto, zemlje Europske unije trebale bi u sljedeća dva i pol mjeseca primati 142 tankera ukapljenog prirodnog plina (LNG) mjesečno. Međutim, europski LNG terminali su posljednjih mjeseci u prosjeku primali samo 105 tankera mjesečno.
Ako se tempo kupnje ne promijeni, skladišta će do 1. studenog 2026. biti popunjena tek 69 posto. U tom slučaju, kako navodi Handelsblatt, rezerve bi se mogle isprazniti do travnja 2027., kada završava sezona grijanja u Europi.
Handelsblatt objašnjava da su operateri skladišta plina privatne tvrtke koje reagiraju na tržišne poticaje. Obično kupuju plin ljeti kako bi ga zimi prodali po višoj cijeni i ostvarili profit. Međutim, zbog sukoba SAD-a i Irana, koji je doveo do naglog pada isporuka LNG-a iz Perzijskog zaljeva, cijene plina ostaju visoke.
Uvoznici se stoga boje da bi cijene mogle pasti ako se kriza riješi, što bi im donijelo gubitke ako sada kupe plin po visokim cijenama. Osim toga, Europa se mora natjecati s azijskim zemljama za smanjene isporuke LNG-a na globalnom tržištu. Azijski kupci spremni su platiti više cijene, što im omogućuje privlačenje pošiljki iz zemalja izvoznica.
U takvim uvjetima, povećanje uvoza zahtijevalo bi od europskih tvrtki da plate nabavne cijene dvostruko više od onih dostupnih prije početka američkog rata protiv Irana. To bi ih u prosjeku koštalo dodatnih 60 eura po megavat-satu. U tom slučaju, više troškove električne energije i grijanja u konačnici bi snosili potrošači.
Iako u izvješću nema izravnog spomena Hrvatske, potencijalna nestašica plina i rast cijena energenata na razini EU-a utjecali bi i na hrvatske potrošače kroz energetsku sigurnost i tržišne cijene.