Francuska, Njemačka i Nizozemska protive se prebrzom širenju Unije jer strahuju da bi nove članice mogle blokirati ključne odluke, a rasprava o novim pravilima očekuje se u listopadu.
Francuska, Njemačka i Nizozemska opiru se ubrzanom širenju Europske unije, piše Narodno.hr. Boje se da bi nove članice nakon ulaska mogle promijeniti politički kurs i blokirati ključne odluke Unije. Bruxelles stoga planira raspravu o pravilima koja bi trebala spriječiti da proširenje dodatno zakomplicira odlučivanje unutar EU-a.
Jedan neimenovani diplomat iz države skeptične prema brzom proširenju sažeo je problem usporedbom: strah je da bi EU mogao "uvesti trojanskog konja".
Ta bojazan nije teoretska, navodi se u analizi. Unija se već godinama suočava s članicama koje koriste veto ili koče zajedničke odluke, osobito u vanjskoj politici. Upravo zato pojedine države traže promjenu načina odlučivanja prije novog kruga proširenja.
Europska komisija priprema nova pravila za buduće članice. Prijedlozi bi čelnicima država članica trebali biti predstavljeni na sastanku Europskog vijeća 15. listopada 2026.
Najveći problem nije samo broj novih članica. Što je Unija brojnija, to je teže postići jednoglasnost o sigurnosti, vanjskoj politici, proračunu i sankcijama. Ako nova članica nakon ulaska promijeni politički smjer, može zaustaviti odluke koje druge zemlje smatraju strateški ključnima.
Ukrajina i Moldova već sada vide koliko proces ovisi o političkoj volji svih članica. Mađarska još uvijek nije odobrila otvaranje svih pregovaračkih klastera, dovoljan dokaz koliko jedna zemlja može usporiti cijeli postupak.
Crna Gora je najdalje odmaknula u pregovorima, ali ni njezin primjer ne govori da je ulazak blizu i siguran. Pregovara već 14 godina, što pokazuje koliko je proširenje dugotrajan i politički osjetljiv proces.
Za Hrvatsku je ova rasprava posebno važna zbog zapadnog Balkana. Zagreb želi da susjedne zemlje budu stabilne, reformirane i čvrsto povezane s europskim institucijama. Ipak, samo članstvo ne jamči stabilnost.
Ako EU prihvati zemlje koje nisu riješile pitanja vladavine prava, vanjskopolitičke orijentacije i poštivanja zajedničkih odluka, ti problemi neće nestati nakon ulaska u Uniju. Oni će se samo preseliti za isti stol za kojim već sjedi Hrvatska. Više se, dakle, ne postavlja samo pitanje kada će se EU proširiti, nego kakva će Unija ostati nakon tog proširenja.
