Jadran tone u plastiku: 2.000 tona otpada, a mikroplastika u 90% soli

Jadransko more, najsjeverniji zaljev Sredozemnog mora, suočava se s rastućim ekološkim izazovima koji prijete njegovoj bioraznolikosti i gospodarskoj vrijednosti. Hrvatska obala duga 1.777 kilometara s 1.246 otoka svrstava se među najrazvedenije na svijetu, no upravo ta ljepota privlači pritiske koje je sve teže kontrolirati.

Prema dostupnim podacima, u Jadranu pluta više od 2.000 tona plastičnog otpada, a mikroplastika je pronađena u čak 90 posto uzoraka morske soli. Onečišćenje s kopna, uključujući poljoprivredne otjecaje i komunalne vode, glavni je uzrok eutrofikacije i cvjetanja algi u priobalju.

Ribarstvo i turizam pod pritiskom

Hrvatsko ribarstvo godišnje ulovi oko 50.000 tona ribe, pri čemu dominiraju srdela, inćun i oslić. Zalihe su u padu zbog prelova i klimatskih promjena, koje su u zadnjih 20 godina podigle temperaturu mora za 0,5 stupnjeva Celzijevih i povećale njegovu kiselost. To izravno prijeti koraljnim grebenima i ribljim populacijama.

Turizam, koji generira preko 20 posto hrvatskog BDP-a, ljeti dovodi više od 20 milijuna posjetitelja na obalu. Taj pritisak dodatno opterećuje morski ekosustav, osobito uz tradicionalne djelatnosti poput pomorstva i brodarstva. Rijeka je najveća hrvatska luka, a Dubrovnik je prije pandemije bilježio preko 600 kruzera godišnje.

Zaštita tek u začecima

U Jadranu obitava više od 7.000 biljnih i životinjskih vrsta, uključujući zaštićene poput dobrog dupina i glavate želve. Hrvatska je 2021. proglasila pet zaštićenih morskih područja u sklopu mreže Natura 2000, no samo pet posto teritorijalnog mora uživa neki oblik zaštite.

Akvakultura, posebno uzgoj lubina i komarče, bilježi rast, ali stvara probleme s otpadom i antibioticima. Stručnjaci upozoravaju da nedostaje sveobuhvatna strategija zaštite mora koja bi uravnotežila gospodarske interese i očuvanje ekosustava.