Jedanaest navika odraslih koji su se u djetinjstvu osjećali kao teret
Stručnjaci za mentalno zdravlje objašnjavaju kako osjećaj iz djetinjstva da ste drugima na teret oblikuje ponašanje u odrasloj dobi, od izbjegavanja pomoći do samosabotaže.
Stručnjaci za mentalno zdravlje objašnjavaju kako osjećaj iz djetinjstva da ste drugima na teret oblikuje ponašanje u odrasloj dobi, od izbjegavanja pomoći do samosabotaže.
Kad dijete odrasta s uvjerenjem da je nepoželjno ili da opterećuje okolinu, taj se obrazac rijetko gubi s godinama. I u zreloj dobi takve osobe mogu živjeti s mišlju da su njihove potrebe problem, a zatražiti podršku znači nametnuti se drugima, piše Index.hr.
Na vanjskoj razini to često izgleda kao obzirnost, skromnost ili izrazita samostalnost. No ispod površine najčešće leži strah od toga da će ih se doživjeti kao zahtjevne, sebične ili naporne. Taj unutarnji osjećaj s vremenom oblikuje bliskost, samopouzdanje i način na koji se nose s nesuglasicama.
Prvi i najuočljiviji znak je odbijanje traženja pomoći. Oni koji su od malih nogu naučili da svojim potrebama smetaju drugima u odrasloj dobi teško prihvaćaju da je u redu zatražiti podršku. Savjetnik za međuljudske odnose Andy Lopata, čiju izjavu prenosi portal YourTango, ističe: "traženje podrške od pravih ljudi ne znači da ste im teret." Ljudima koji vas vole time zapravo dajete šansu da vam budu oslonac, no oni koji u djetinjstvu nisu imali taj luksuz često se i dalje osjećaju kao da previše traže.
Samostalnost sama po sebi nije negativna, ali kod ovih osoba nerijetko odlazi u ekstrem. Klinička psihologinja Amy Marschall objašnjava da se pretjerana samostalnost može razviti kao odgovor na traumu. Oni koji su proživjeli bolna iskustva mogu steći uvjerenje da im pomoć ne pripada, osobito ako su ih ranije naučili da je traženje iste neprihvatljivo. Zbog toga se oslanjaju samo na sebe, čak i kad bi im tuđa podrška znatno olakšala svakodnevicu.
Razdoblje odrastanja provedeno u osjećaju da ste teret ostavlja dubok trag na slici o sebi. Licencirana socijalna radnica Michelle Risser napominje da osoba s narušenim samopouzdanjem može povjerovati da ne zaslužuje ljubav, pažnju ili brigu. Takvi pojedinci često preispituju tuđe namjere i brinu se da traže previše.
Kad netko vjeruje da drugima stvara probleme, često to pokušava kompenzirati stalnim udovoljavanjem. Licencirana terapeutkinja dr. Jennifer Litner upozorava da neprestano ugađanje okolini može rezultirati frustracijom, iscrpljenošću i izgaranjem, a povrh toga povećava rizik od anksioznosti i depresije.
Osjećaj iz djetinjstva da su bili teret prenosi se i na romantične odnose. Autorica Sanjana Gupta navodi da nedostatak samopouzdanja često rađa nesigurnost u vezi jer se osoba teško oslobađa uvjerenja da ne zaslužuje partnerovu naklonost.
Djeca koja su se osjećala kao teret rano usvoje pravilo da pomoć ne smiju tražiti i da sve moraju sama. Taj se obrazac nastavlja i kasnije u životu, pa takve osobe gomilaju obveze jer im je neugodno priznati da im je nešto previše. Psihologinja sa Stanforda Xuan Zhao poziva se na istraživanje koje pokazuje da su ljudi spremni pomoći mnogo češće nego što mi pretpostavljamo.
Oni koji su odrasli s osjećajem da su teret često imaju lošu sliku o sebi, pa im je teško primiti kompliment. Konzultantica za dobrobit Suzie Pileggi Pawelski i psiholog James Pawelski navode da ljudi automatski odbijaju pohvale, umanjuju ih ili istog trena uzvraćaju, tako da ih zapravo ni ne stignu istinski čuti i uživati u njima.
Pretjerano ispričavanje još je jedan čest uzorak. Terapeutkinja Jocelyn Hamsher objašnjava da je to često povezano s potrebom za udovoljavanjem drugima. Netko može reći "oprosti" čak i kad nije učinio ništa loše jer se osjeća odgovornim za tuđe raspoloženje i teško podnosi da je netko ljut.
Osoba s niskim samopouzdanjem koja vjeruje da je teret teže uvida da zaslužuje bolji tretman. Prema podacima američke vladine stranice StopBullying.gov, oni s niskim samopouzdanjem, kao i oni koji se bore s depresijom ili anksioznošću, podložniji su zlostavljanju.
Psihoterapeutkinja Amy Morin objašnjava da manjak motivacije nije uvijek glavni problem, nego ponekad signal nečeg dubljeg. Kod osobe koja se dugo osjeća kao teret to može proizlaziti iz uvjerenja da njezini ciljevi, potrebe i uspjesi jednostavno nisu dovoljno važni. Psihologinja i autorica tekstova o mentalnom zdravlju Lisa Fritscher dodaje da strah od odbijanja može prodrijeti u gotovo svaki segment života, od karijere do prijateljstava i veza, te s vremenom onemogućiti osobu da se opusti u društvu i pokaže svoje pravo lice.
