Uzorci ponašanja koje nose oni koji su odrastali uz osjećaj da smetaju

Odrastanje s uvjerenjem da ste drugima na teret često ostavlja dugotrajan trag. Iako godine prolaze, taj se osjećaj ne gubi sam od sebe. U odrasloj dobi mnogi i dalje žive s mišlju da su njihove potrebe nešto čime opterećuju okolinu, a traženje podrške doživljavaju kao nametanje, prenosi Index.hr.

Na prvi pogled, takve osobe djeluju obzirno, skromno i izrazito samostalno. No, ispod te vanjske slike najčešće se krije strah da će ih drugi doživjeti kao zahtjevne, sebične ili naporne. Taj unutarnji osjećaj s vremenom oblikuje njihove bliske odnose, samopouzdanje i način na koji se suočavaju s nesuglasicama.

Kako se osjećaj tereta odražava na ponašanje

Najuočljiviji znak je odbijanje traženja pomoći. Oni koji su od malih nogu naučili da svojim potrebama smetaju drugima, u odrasloj dobi teško prihvaćaju da je u redu zatražiti podršku. Savjetnik za međuljudske odnose Andy Lopata, čiju izjavu prenosi portal YourTango, ističe: "traženje podrške od pravih ljudi ne znači da ste im teret." Ljudima koji vas vole time zapravo dajete šansu da vam budu oslonac, no oni koji u djetinjstvu nisu imali taj luksuz često se i dalje osjećaju kao da previše traže.

Pretjerana samostalnost također je česta posljedica. Iako sama po sebi nije negativna, kod ovih osoba često odlazi u ekstrem. Klinička psihologinja Amy Marschall objašnjava da se pretjerana samostalnost može razviti kao odgovor na traumu. Oni koji su proživjeli bolna iskustva mogu steći uvjerenje da im pomoć ne pripada, osobito ako su ih ranije naučili da je traženje iste neprihvatljivo. Zbog toga se oslanjaju samo na sebe, čak i kad bi im tuđa podrška znatno olakšala svakodnevicu.

Utjecaj na samopoštovanje i odnose

Osjećaj da ste teret tijekom odrastanja ostavlja dubok trag na slici o sebi. Licencirana socijalna radnica Michelle Risser napominje da osoba s narušenim samopouzdanjem može povjerovati da ne zaslužuje ljubav, pažnju ili brigu. Takvi pojedinci često preispituju tuđe namjere i brinu se da traže previše.

Kad netko vjeruje da drugima stvara probleme, često to pokušava kompenzirati stalnim udovoljavanjem. Licencirana terapeutkinja dr. Jennifer Litner upozorava da neprestano ugađanje okolini može rezultirati frustracijom, iscrpljenošću i izgaranjem, a povrh toga povećava rizik od anksioznosti i depresije.

Osjećaj iz djetinjstva da su bili teret prenosi se i na romantične odnose. Autorica Sanjana Gupta navodi da nedostatak samopouzdanja često rađa nesigurnost u vezi jer se osoba teško oslobađa uvjerenja da ne zaslužuje partnerovu naklonost.

Preuzimanje previše obveza i teškoće s prihvaćanjem pohvala

Djeca koja su se osjećala kao teret rano usvoje pravilo da pomoć ne smiju tražiti i da sve moraju sama. Taj se obrazac nastavlja i kasnije u životu, pa takve osobe gomilaju obveze jer im je neugodno priznati da im je nešto previše. Psihologinja sa Stanforda Xuan Zhao poziva se na istraživanje koje pokazuje da su ljudi spremni pomoći mnogo češće nego što mi pretpostavljamo.

Oni koji su odrasli s osjećajem da su teret često imaju lošu sliku o sebi, pa im je teško primiti kompliment. Konzultantica za dobrobit Suzie Pileggi Pawelski i psiholog James Pawelski navode da ljudi automatski odbijaju pohvale, umanjuju ih ili istog trena uzvraćaju, tako da ih zapravo ni ne stignu istinski čuti i uživati u njima.

Pretjerano ispričavanje i strah od odbijanja

Pretjerano ispričavanje još je jedan čest uzorak. Terapeutkinja Jocelyn Hamsher objašnjava da je to često povezano s potrebom za udovoljavanjem drugima. Netko može reći "oprosti" čak i kad nije učinio ništa loše jer se osjeća odgovornim za tuđe raspoloženje i teško podnosi da je netko ljut.

Osoba s niskim samopouzdanjem koja vjeruje da je teret teže uvida da zaslužuje bolji tretman. Prema podacima američke vladine stranice StopBullying.gov, oni s niskim samopouzdanjem, kao i oni koji se bore s depresijom ili anksioznošću, podložniji su zlostavljanju.

Psihoterapeutkinja Amy Morin objašnjava da manjak motivacije