Avion Comac C919 danas polijeće iz Pekinga za Ulan Bator, no stručnjaci su skeptični: 'Ovo je u suštini potez za odnose s javnošću. Proći će generacije prije nego što Kina ozbiljno ugrozi zapadni duopol.'
Kineski putnički avion Comac C919, koji se reklamira kao izravna konkurencija Boeingovim i Airbusovim modelima, danas, 12. kolovoza 2026., polijeće na svoj prvi komercijalni međunarodni let. Zrakoplov kompanije Air China poletjet će s međunarodnog aerodroma u Pekingu u 15 sati po lokalnom vremenu, a nakon nešto više od dva sata leta trebao bi sletjeti u Ulan Bator, glavni grad Mongolije.
Ovaj uskotrupni mlažnjak, proizvod kineske državne kompanije Commercial Aircraft Corporation of China (Comac), po dimenzijama je sličan Boeingu 737. Iako od 2023. godine leti na domaćim rutama unutar Kine, ovo je prvi put da će se naći na međunarodnoj komercijalnoj liniji. Stručnjaci, međutim, taj događaj uglavnom vide kao simboličan.
Scott Kennedy, viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije, nije impresioniran. "Ovo je u suštini potez za odnose s javnošću. Ulan Bator je vjerojatno odabran zbog toga koliko je blizu Pekinga. To ne mijenja činjenicu da je avion godinama kasnio, da se sastoji od zapadnih komponenti i da je manje učinkovit od svojih Boeing i Airbus rođaka", izjavio je Kennedy za The Guardian.
Njegov skepticizam dijele i drugi analitičari. Kyle Chan, suradnik u Brookingsu i stručnjak za kinesku industrijsku politiku, objašnjava zašto je proboj na tržište putničkih aviona daleko teži od uspjeha u drugim visokotehnološkim sektorima, poput električnih vozila. "Veliki putnički avioni i mlazni motori izuzetno su složeni i zahtjevni za proizvodnju. Zahtijevaju precizne komponente, složene elektromehaničke upravljačke sustave i sposobnost koordinacije ogromnog globalnog lanca opskrbe", rekao je Chan.
Postoji razlog zašto u svijetu postoje u osnovi samo dva velika proizvođača komercijalnih aviona. Izgradnja velikih putničkih aviona koji su sigurni i pouzdani je za red veličine teža od proizvodnje električnih vozila.
Jedan od ključnih izazova za Comac je njegova duboka ovisnost o inozemnim dobavljačima. Analiza iz 2020. godine otkrila je da se više od polovine dobavljača dijelova za C919 nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama. Ta je ovisnost postala bolno očita prošle godine kada su SAD privremeno obustavile izvoz određenih komponenti za C919 uslijed trgovinskog rata s Pekingom.
Napetosti su privremeno smirene u svibnju ove godine, tijekom posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa Kini. Postignut je sporazum kojim se Kina obvezala kupiti 200 Boeingovih aviona, dok su SAD zauzvrat dale garancije za neometanu isporuku dijelova motora potrebnih za kinesku proizvodnju. Primirje u trgovinskom ratu, međutim, istječe u studenom.
Uz to, C919 još uvijek nije dobio odobrenje ključnih europskih ili američkih regulatora, što mu onemogućuje letove u većinu svjetskih destinacija. Comac se prvenstveno oslanja na kinesko domaće tržište, a prošle godine isporučio je samo 15 primjeraka C919, što je daleko ispod zacrtanog cilja od 75 jedinica.
Unatoč brojnim preprekama, Kina razvoj vlastitog putničkog aviona vidi kao pitanje nacionalnog interesa. Još 2015. godine, kada je C919 predstavljen u Šangaju, šef kineske civilne avijacije Li Jiaxiang poručio je: "Velika nacija mora imati vlastiti veliki komercijalni avion."
Zhang Yanzhong, akademik Kineske akademije inženjerstva i vodeći stručnjak za avijaciju koji je radio na C919, nedavno je za kineske državne medije naglasio da bi oslanjanje na druge zemlje za tehnologiju velikih aviona prijetilo nacionalnoj strateškoj sigurnosti. No, priznao je i da je pred Kinom "još dug put do komercijalnog uspjeha". Mlađe inženjere je ohrabrio riječima: "Iako putovanje može biti puno poteškoća, mladi orao može letjeti brže od svog roditelja."
Kennedy je, pak, izravan u procjeni da je "vrlo malo vjerojatno" da bi Comac mogao postati ozbiljan izazivač Boeinga i Airbusa, "čak i generaciju od sada". Chan dodaje da Comac čeka "dug put do stjecanja povjerenja među zrakoplovnim prijevoznicima i putnicima".
Jedan od rijetkih inozemnih naručitelja je brunejski avioprijevoznik GallopAir, koji je 2023. potpisao ugovor vrijedan dvije milijarde dolara za kupnju 30 Comacovih aviona, od čega 15 modela C919. Ta kompanija, međutim, još uvijek ne posluje komercijalno.
