Novi Zakon o zaštiti potrošača, koji se od 2. kolovoza primjenjuje u Srbiji, donosi stroga pravila za ugostitelje, cjenik mora biti jasan i dostupan prije narudžbe, a dodatni troškovi poput kuvera više nisu dopušteni.
Od početka kolovoza gosti restorana i kafića u Srbiji mogu odahnuti. Na snagu je stupio najveći dio odredbi novog Zakona o zaštiti potrošača, koji između ostalog donosi i značajne promjene za ugostiteljske objekte, piše portal Vino & Fino.
Prema članku 10. spomenutog zakona, svaki restoran, kafić ili drugi ugostiteljski objekt sada je dužan cjenik učiniti dostupnim gostu prije nego što primi narudžbu. Cijene hrane, pića i napitaka moraju biti iskazane u jedinstvenom, konačnom iznosu. To znači da gost unaprijed mora znati ukupnu cijenu onoga što naručuje, bez naknadnih dodataka.
Jedna od odredbi koja je izazvala najviše pozornosti među ugostiteljima tiče se dodatnih troškova. Zakon izričito zabranjuje naplatu usluge koju gost nije naručio, poput često spornog kuvera, kao i bilo koje dodatne usluge koju je osoblje pružilo samoinicijativno. Posebno se navode troškovi koji čine sastavni i neodvojivi dio osnovne ugostiteljske usluge, serviranje stola, pribor za jelo i salvete.
To u praksi znači da, ako je kuver bio automatska naknada za već uključene elemente posluživanja, takva stavka više ne smije biti zasebno navedena na računu. Ugostitelji, naravno, i dalje mogu oblikovati cijenu tako da u nju uračunaju troškove rada, posluživanja, pribora, kruha i svega ostalog što njihova usluga obuhvaća. Ključna je razlika u transparentnosti, gost mora unaprijed znati konačan iznos.
Slična pravila vrijede i za dodatke uz hranu. Zakon propisuje da se ne smiju naplaćivati sastojci i dodaci koji nisu jasno obuhvaćeni ponudom i cjenikom, odnosno koji nisu dio standardnog recepta jela. Ovo je posebno važno za restorane i lokale brze prehrane koji uz određena jela automatski poslužuju umake, povrće, limun ili druge priloge. Ako oni imaju posebnu cijenu, ona mora biti transparentno istaknuta.
Novi propisi dotiču se i dostave hrane. Restorani smiju imati drugačiju, višu cijenu za jela koja se prodaju putem dostave, ali u toj cijeni mora biti sadržan i trošak same dostave. To ugostiteljima omogućuje fleksibilnost u formiranju cijena ovisno o kanalu prodaje, ali bez dodatnih troškova koji se pojavljuju tek na kraju procesa kupnje.
