Trideset i jedna godina od povijesnog spajanja Hrvatske vojske i Armije BiH na mostu na Korani, general Mareković i autor slavne fotografije Ivica Matošević prisjetili su se tog dana za Večernji list.
Trećeg dana vojno-redarstvene operacije Oluja, 6. kolovoza 1995., na mostu na Korani kod Tržačkih Raštela dogodio se jedan od najsnažnijih simbola kraja rata, susret Hrvatske vojske i Petog korpusa Armije BiH. Tim povijesnim trenutkom deblokiran je Bihać, grad koji je od ljeta 1992. bio u okruženju srpske vojske, a dvije pobjedničke vojske spojile su se na državnoj granici.
Dobrodošlicu hrvatskom generalu Marijanu Marekoviću tada je uputio zapovjednik Petog korpusa, general Atif Dudaković. "Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli", bile su njegove riječi zabilježene u izvještajima s terena. Peti korpus, koji je do tada s HVO-om branio opkoljeni grad, tijekom borbi ušao je na teritorij Hrvatske i stigao do Grabovca na cesti Rakovica, Plitvička jezera. Nakon oslobađanja područja od srpskih snaga, prema dogovoru s hrvatskom stranom, povukli su se na teritorij BiH.
Simbol tog susreta ostala je fotografija generala Marekovića i Dudakovića, djelo Ivice Matoševića, tadašnjeg časnika za propagandno-psihološke i informativne poslove u Drugoj pješačkoj bojni 1. gardijske brigade Tigrova. Upravo su Tigrovi prvi stigli na granicu i svjedočili povijesnom spajanju dviju vojski. Matošević je od lipnja 1991., kada je pristupio brigadi, pa sve do 1997. godine sa suradnicima Ljubomirom Kačićem i Željkom Đidarom snimio čak 35 tisuća fotografija, a ostvario je i izvrsnu suradnju s kolegama iz časopisa Hrvatski vojnik, Tomislavom Brandtom i Davorom Kirinom.
"Trideset je godina iza nas. No, u ratu smo tada već bili četiri i pol godine kao vojnici i časnici. U tom trenutku osjećao sam se ushićeno, a ovaj događaj bio je neka vrsta prijateljstva koje se ne zaboravlja. Susret dviju pobjedničkih vojski koje imaju isti cilj, a to je oslobođenje", rekao je Matošević za Večernji list.
General Mareković s posebnim se osjećajem prisjeća atmosfere koja je vladala među vojnicima. "U tom trenutku vladalo je ushićenje. Završili smo operaciju na tom dijelu i došli na državnu granicu Republike Hrvatske i spojili se s Petim korpusom. Naše su se vojske susrele i dan ranije", prisjetio se. Ključni poticaj tom valu oduševljenja stigao je dan ranije, 5. kolovoza 1995., kada je putem sustava veza svim postrojbama poslana informacija da je Knin oslobođen. "To je izazvalo oduševljenje i dodatno podiglo ionako visok moral Hrvatskoj vojsci. Svi su osjetili da sve ide kraju", opisuje Mareković.
Vojnici su se na mostu pozdravljali, grlili i razgovarali. "Shvatili smo da je to, to, da je kraj", naglasio je general, dodajući kako mu ni na kraj pameti nije bilo da će se tri desetljeća kasnije o toj fotografiji toliko govoriti. "Što vrijeme više prolazi, sve sam ponosniji što sam imao čast biti dio tog trenutka. Mnogi me danas prepoznaju upravo po toj fotografiji", ističe.
Matošević je pak već tada bio svjestan težine prizora koji bilježi. "Znao sam još tada da će ta fotografija s Koranskog mosta jednog dana imati veliku vrijednost", kaže autor. Opisujući držanje dvojice generala, prisjetio se i detalja koji svjedoče o međusobnom poštovanju: "Impresivni su bili. I stojim iza te rečenice. Prijateljski su bili raspoloženi. Bili su pravi profesionalci na visini zadatka. Sjećam se kako su jedni drugima poklanjali pištolje."
Ipak, Matošević naglašava i ono što danas, s odmakom od tri desetljeća, prenosi učenicima sedmih i osmih razreda osnovnih škola u Zagrebu: "Lijepi trenuci, ali ne daj Bože, u ratu nema ničega lijepoga, što se kaže, osim te pobjede, a taj trenutak kratko traje. Kad pričam djeci o Domovinskom ratu, uvijek im naglašavam da u ratu nema ničega lijepog osim slobode i osjećaja pobjede. Uvijek im govorim: zalaganje za kulturu, znanje, poštovanje, to su načini kako možemo pobijediti predrasude i nepravdu u ljudskim odnosima."
