Miršajmer: Rusija steže obruč, Ukrajini prijeti udar
Američki politikolog Džon Miršajmer u novoj analizi upozorava na katastrofalno stanje ukrajinske logistike, odnos ljudstva na frontu i proturječne signale iz Kijeva i Washingtona.
Američki politikolog Džon Miršajmer u novoj analizi upozorava na katastrofalno stanje ukrajinske logistike, odnos ljudstva na frontu i proturječne signale iz Kijeva i Washingtona.
Ukrajinske snage suočavaju se s izuzetno teškim položajem na bojnom polju, a kombinacija brojčane inferiornosti, problema s mobilizacijom i sve intenzivnijih ruskih zračnih udara prijeti ekonomskim i vojnim udarom ogromnih razmjera. Ovakvu je procjenu u razgovoru objavljenom na YouTubeu iznio američki politikolog Džon Miršajmer, analizirajući stanje na frontu zajedno s voditeljem Denijem.
Miršajmer naglašava da se situacija Ukrajine ne može sagledati isključivo kroz logistiku, jer u ratu iscrpljivanja ključnu ulogu igraju broj i kvaliteta vojnika, omjer gubitaka te mogućnost zaraćenih strana da nadoknade te gubitke. On procjenjuje da Rusija ima četiri do pet puta veće stanovništvo od Ukrajine, dok bi na samoj bojišnici omjer ljudstva mogao biti otprilike tri prema jedan u korist ruskih snaga. Naglasio je da bi čak i odnos dva prema jedan predstavljao ozbiljan problem za Kijev.
Kao dodatni pokazatelj problema s ljudstvom, Miršajmer je naveo podatke koje je pripisao ukrajinskom ministru obrane: oko dva milijuna ljudi izbjegava mobilizaciju, dok se broj pripadnika ukrajinskih snaga koji su samovoljno napustili jedinice procjenjuje na približno 200.000. Miršajmer smatra da kombinacija manjka vojnika, izbjegavanja mobilizacije i dezertiranja iz postrojbi dovodi ukrajinske snage u vrlo tešku situaciju.
Drugi značajan problem vidi u industrijskoj infrastrukturi zaraćenih strana. Rusija ima jaku vojno-industrijsku osnovu, dok Ukrajina nema mogućnosti za masovnu proizvodnju potrebnog oružja. Prema njegovom mišljenju, ni europske države ni SAD trenutno nemaju industrijski kapacitet koji bi mogao u količini konkurirati onome što Rusija i Kina mogu proizvesti.
Posebno sporno pitanje u razgovoru bio je odnos gubitaka. Miršajmer je iznio procjenu da je poginulo otprilike 350.000 ruskih vojnika i preko milijun ukrajinskih, uz napomenu da bi broj ukrajinskih žrtava mogao biti i veći. Te brojke iznio je kao vlastitu procjenu, a ne kao potvrđene podatke, dodajući da je odnos gubitaka približno dva prema jedan na štetu Ukrajine.
Odbacio je tvrdnje prema kojima Rusija trpi znatno veće gubitke, navodeći kao argument ulogu artiljerije. Rusija je, prema njegovim riječima, tijekom većeg dijela rata imala između pet i deset puta veću artiljerijsku vatrenu moć. Kao još jedan argument spomenuo je razmjene tijela poginulih vojnika, tvrdeći da se u tim razmjenama Ukrajini vraća znatno više tijela nego Rusiji.
Miršajmer je posebno upozorio na logističku situaciju. Ruske snage koriste raznovrsna zračna sredstva za napade na ukrajinsku prometnu infrastrukturu i benzinske postaje u istočnoj Ukrajini, dok su crnomorske luke, posebno ona u Odesi, gotovo potpuno izgubile svoju raniju funkciju. Takvo stanje, kako on ocjenjuje, praktički čini Ukrajinu zemljom bez funkcionalnog morskog izlaza za ključne tokove, što može imati ozbiljne ekonomske posljedice.
Istodobno je otežan uvoz oružja preko Crnog mora i luka u Odesi, dok se oprema koja stiže drugim rutama mora prevoziti željeznicom i cestama koje ruske snage redovito gađaju. Zbog toga Miršajmer ukupnu logističku situaciju Ukrajine ocjenjuje kao veoma nepovoljnu.
Osvrnuo se i na smjenu komandujućeg generala ukrajinskih snaga Sirskog, ocijenivši da je on, uprkos izuzetno nepovoljnim okolnostima, dobro obavljao posao. Međutim, podsjetio je da su pojedini ukrajinski vojnici Sirskog nazivali "mesarom", jer je bio spreman prihvatiti velike ljudske gubitke kako bi zaustavio ruske snage. Naveo je da nije čuo za ruskog zapovjednika s takvim nadimkom, što je dodatni razlog za njegovu sumnju u zapadne procjene o vrlo velikim ruskim gubicima.
Na strateškom nivou, Miršajmer je ukazao na dvije naizgled suprotstavljene poruke iz Kijeva. Prema izvještaju s početka kolovoza, ukrajinski predsjednik Zelenski želio je završetak rata do kraja godine, odnosno do Božića, dok je drugi izvještaj govorio o mogućnosti prekida vatre i zamrzavanju položaja. Miršajmer smatra da te proturječne poruke proizlaze iz dva različita politička imperativa: potrebe da se održava optimistična slika i istovremene svijesti o teškom stanju na terenu.
Prema njegovoj ocjeni, samo oko 25 posto ukrajinskog pučanstva želi nastavak rata, dok približno tri četvrtine želi njegov završetak. Zbog toga Zelenski mora održavati pozitivnu javnu poruku i istovremeno uvjeravati zapadne zemlje da Ukrajina ostaje vrijedna njihove podrške, pri čemu mu je naročito važno zadržavanje Sjedinjenih Država u sukobu.
Sličnu nedosljednost Miršajmer je uočio i u američkoj politici. Podsjetio je da je američki državni sekretar Marko Rubio 3. lipnja 2026. pred Senatom izjavio da su SAD izabrale stranu u ratu, odnosno Ukrajinu, da nisu neutralni posrednik i da pokušavaju pomoći Ukrajini da pobijedi. Oko 3. kolovoza, približno dva mjeseca kasnije, Rubio je govorio o američkom nastojanju da se rat okonča i mogućnosti pronalaska puta ka njegovom završetku.
Miršajmer je ocijenio da Rubio zapravo odražava promjenljive stavove predsjednika Donalda Trampa. Kao posljedicu takvih poruka spomenuo je zaključak do kojeg, po njegovom mišljenju, dolaze strani čelnici: da se Sjedinjenim Državama ne može vjerovati. Još ozbiljnija posljedica, prema njegovoj procjeni, jeste mogućnost da strani lideri SAD počnu doživljavati kao opasnog i nepredvidivog aktera.
