Senna najbrži vozač F1 u posljednjih 40 godina
Formula 1 i Amazon Web Services udružili su snage kako bi analizom kvalifikacijskih krugova od 1983. godine došli do konačnog poretka 20 najbržih vozača svih vremena.
Formula 1 i Amazon Web Services udružili su snage kako bi analizom kvalifikacijskih krugova od 1983. godine došli do konačnog poretka 20 najbržih vozača svih vremena.
Vječna rasprava o tome tko je najbrži vozač u povijesti Formule 1 dobila je 2020. godine znanstveni odgovor. Formula 1 i Amazon Web Services (AWS) predstavili su projekt 'Fastest Driver', u sklopu kojeg je algoritam strojnog učenja analizirao kvalifikacijske performanse vozača od 1983. godine kako bi sastavio ultimativni poredak. Rezultat je jasan: legendarni Ayrton Senna nedostižan je na vrhu.
Tim predvođen direktorom sustava podataka Formule 1 Robom Smedleyjem, direktorom emitiranja i medija Deanom Lockeom te glavnom znanstvenicom Amazon ML Solutions Laba dr. Priyom Ponnapalli proveo je godinu dana gradeći algoritam. Analizirani su isključivo kvalifikacijski krugovi, koji se smatraju najčišćim pokazateljem sirove brzine, a podaci su normalizirani kako bi se izbjegli odstupajući faktori poput nesreća, kvarova, vremenskih uvjeta i godina vozača.
Algoritam je generirao vremenske razlike među vozačima kao da su svi istovremeno izašli na stazu u identičnim bolidima. Ayrton Senna postavljen je za referentnu točku s vremenom 0.000 sekundi. Michael Schumacher zaostao je za njim 0.114 sekundi, dok je Lewis Hamilton na trećem mjestu s razlikom od 0.275 sekundi.
Iako su Schumacher i Hamilton kasnije premašili broj pole pozicija koje je Senna osvojio u karijeri, algoritam je uzeo u obzir da je Brazilac svoju karijeru tragično okončao na Velikoj nagradi San Marina 1994. godine, ostavivši nedostižnu referentnu vrijednost kvalifikacijske brzine. Senna je u svojoj karijeri osvojio 65 pole pozicija, dok je Hamilton nakon Velike nagrade Španjolske 2020. produžio svoj rekord na 92 pole pozicije.
Iza vodećeg trojca slijede Max Verstappen (+0.280s) i Fernando Alonso (+0.309s). U prvih deset još su se smjestili Nico Rosberg, Charles Leclerc, iznenađenje ljestvice Heikki Kovalainen, Jarno Trulli i Sebastian Vettel. Drugu desetoricu čine Rubens Barrichello, Nico Hulkenberg, Valtteri Bottas, Carlos Sainz, Lando Norris, Daniel Ricciardo, Jenson Button, Robert Kubica, Giancarlo Fisichella i Alain Prost.
"S strojnim učenjem postoji niz prilika za primjenu tehnologije na rješavanje složenih problema, a u ovom slučaju nadamo se pomoći riješiti dugogodišnje rasprave s navijačima koristeći podatke za donošenje odluka", izjavila je dr. Priya Ponnapalli.
Rob Smedley objasnio je zašto je fokus isključivo na jednom krugu. "Kvalifikacijska brzina je nešto oko čega možemo biti zaista jasni. Ako mislite o ritmu utrke, postoji mnogo nijansi u tom ritmu utrke i ponekad ga je teško izvući. Kvalifikacijski krug je jedan krug, imate dva momka u istom autu, oni izađu i odvezu jedan krug, i bolji vozač će završiti s boljim krugom. Ne postoji mnogo dvosmislenosti oko te pojedinačne točke podataka, pa to je točka podataka koju koristimo."
Smedley je istaknuo i da je proces normalizacije podataka kroz desetljeća bio ključan. "Ono što moramo učiniti kao matematički modelari je pogledati koji su podaci dostupni i zatim osigurati da možemo normalizirati te podatke kroz godine. Model je zatim dovoljno pametan da pomiri ostatak jednostavnim razumijevanjem vremena krugova."
Posebno iznenađenje na ljestvici je osmo mjesto Heikkija Kovalainena. Finac je u F1 stigao 2007. s Renaultom, a prije dolaska u najviši rang motorsporta, 2004. godine osvojio je prestižni Race of Champions. Tijekom F1 karijere zabilježio je tek jednu pole poziciju i jednu pobjedu, provevši dvije sezone u McLarenu prije nego što je karijeru završio u Lotusu i Caterhamu. Algoritam je, međutim, prepoznao njegovu sirovu brzinu kroz usporedbe s brzim timskim kolegama poput Hamiltona i Trullija.
Smedley je otkrio i da se slično modeliranje koristi unutar F1 timova prilikom odabira vozača. "Unutar timskog okruženja, ova vrsta modeliranja koristi se za donošenje ključnih odluka o izboru vozača. Budući da su vozači češće nego ne najskuplja imovina tima, važno je da proces odabira bude što je moguće robusniji. Proces poput ovog stoga bi rasporedili strategi F1 tima kako bi predstavili najobjektivniji i na dokazima utemeljen odabir."
Analiza je obuhvatila razdoblje od 1983. godine, a da bi usporedba bila valjana, timski kolege morali su odvoziti najmanje pet zajedničkih kvalifikacijskih sesija. U obzir su uzeti i povratnici u sport nakon tri ili više sezona izbivanja.
