Od svibnja do srpnja 2026. broj preminulih dvostruko je veći nego lani, a stručnjaci upozoravaju da toplinski valovi više nisu sezonska neugoda, već hitna javnozdravstvena kriza koja zahtijeva mobilizaciju svih resursa.
Španjolska je u prva tri mjeseca ljetne sezone 2026. zabilježila 3.096 smrtnih slučajeva povezanih s prekomjernom vrućinom, čime je gotovo dosegnut najgori rezultat u posljednjem desetljeću. Za usporedbu, u istom razdoblju 2025. godine zabilježena je 1.481 smrt, a rekord iz 2022. iznosio je 3.102 smrtna slučaja, pokazuju podaci Sustava za praćenje dnevne smrtnosti (MoMo) pri Institutu za zdravlje Carlos III.
Brojke sugeriraju da će ukupni ljetni bilans nadmašiti prošlogodišnjih 3.832 umrlih i mogao bi probiti rekordne 4.792 smrti iz 2022. godine. Najsmrtonosnije ljeto stoljeća ostaje 2003. sa 6.534 preminula, od čega 4.363 samo u kolovozu, kada je zabilježen jedan od najdužih toplinskih valova u trajanju od 16 dana, prema podacima Državne meteorološke agencije Aemet.
Već u svibnju, s neuobičajeno visokim temperaturama, zabilježena su 123 smrtna slučaja, što je više nego dvostruko u odnosu na 57 iz 2022. godine. Lipanj je donio 937 umrlih, u usporedbi sa 407 u 2025. i 828 u 2022. Srpanj je sa 2.036 smrtnih slučajeva nešto ispod 2.217 iz 2022., ali kumulativni učinak ranijih mjeseci doveo je do izjednačenja s najgorom godinom desetljeća.
Najpogođenije regije su Katalonija sa 676 smrtnih slučajeva, Baskija s 344 i Andaluzija s 335. Na Balearima nije zabilježen nijedan smrtni ishod povezan s vrućinom. Najviša temperatura u lipnju izmjerena je u Lleidi (42,9 °C), a u Bilbau (42,7 °C), prema podacima Aemeta.
Ministarstvo zdravlja pokrenulo je Nacionalni plan preventivnih mjera za učinke prekomjernih temperatura 15. svibnja 2026. godine. Uslijedio je niz toplinskih udara: prvi val počeo je 21. lipnja i trajao četiri dana, drugi od 5. do 9. srpnja, treći od 21. do 23. srpnja, a četvrti je započeo 29. srpnja i predviđa se da će se protegnuti do 2. kolovoza.
José Chen, istraživač na ISGlobal i Lancet Countdown in Europe, ističe da "smrtni slučajevi povezani s vrućinom već izjednačavaju ili premašuju broj smrtnih slučajeva od gripe tijekom zime, što zahtijeva proporcionalan odgovor. Moraju se tretirati kao hitna javnozdravstvena situacija, mobilizirajući resurse iz svih sektora kako bi se na nju adekvatno odgovorilo."
Broj tropskih noći, onih u kojima temperatura ne pada ispod 20 °C, učetverostručio se u odnosu na 80-e godine u glavnim španjolskim gradovima. "Noćne temperature utječu jer ljudi nemaju prozor za oporavak nakon dnevne vrućine", objašnjava Chen, dodajući da je produljena izloženost, i danju i noću, ključan faktor smrtnosti.
"U mediteranskim obalnim gradovima ovaj rizik je obično pojačan vlagom i efektom urbanog toplinskog otoka, koji može održati najtoplije četvrti toplima do kasno u noć", upozorava Chen. Smrtnost povezana s vrućinom, tvrdi, nije samo potaknuta apsolutnom temperaturom, već i produljenjem izloženosti, fiziologijom i ponašanjem populacije, kao i razinom infrastrukture i urbanizacije.
Carlos Fluixá, član Uredničkog odbora Terapijskog vodiča Španjolskog društva obiteljske i zajedničke medicine (semFYC), napominje da se smrtnost od vrućine ne objašnjava isključivo toplinskim stresom. Ona dramatično raste kada se visoke temperature "poklapaju s visokim razinama atmosferskog zagađenja, posebno ozonom i česticama", a "ovi složeni događaji imaju mnogo veći utjecaj na smrtnost nego svaki faktor zasebno".
Julio Díaz, profesor istraživanja i suvoditelj Referentne jedinice za klimatske promjene, zdravlje i urbani okoliš Instituta za zdravlje Carlos III, procjenjuje da 18% smrtnih slučajeva u ovo doba godine potječe od "pojačavajućih učinaka koje vrućina izaziva na zagađenje". Mjere javnog zdravlja, kaže, "moraju uzeti u obzir učinke razina zagađenja u velikim gradovima".
Najčešći profil preminulog je "starija, krhka osoba s kroničnim bolestima, čije se kliničko stanje dekompenzira tijekom nekoliko dana intenzivne vrućine", opisuje Fluixá. Čak 96% smrtnih slučajeva u srpnju odnosi se na osobe starije od 65 godina. U Španjolskoj 30% te populacije konzumira pet ili više kroničnih lijekova godišnje, a udio raste na 45% u dobnoj skupini od 85 do 94 godine. Među lijekovima koji ometaju termoregulaciju Fluixá nabraja "diuretike, antikolinergike, neuroleptike i antihipertenzive".
"Europski kontinent se zagrijava dvostruko brže od ostatka svijeta", upozorava Chen. Ipak, postoje dokazi da mjere prilagodbe djeluju: prema podacima Lancet Countdowna, bez ikakve adaptacije broj smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom bio bi daleko veći, no zahvaljujući mjerama poput boljeg stanovanja, promjena u ponašanju i poboljšanja u zdravstvu, stvarni broj umrlih značajno je smanjen.
Chen naglašava da se populacije prilagođavaju klimi, a Fluixá zagovara integrirani pristup koji kombinira javno zdravlje, zdravstvenu skrb, urbanizam i zaštitu ranjivih osoba. Konkretne mjere uključuju jačanje primarne i hitne skrbi, povećanje praćenja pacijenata kod kuće te uvođenje specifičnih protokola za toplinski udar i dehidraciju.
Iako podaci dolaze iz Španjolske, trend ubrzanog zagrijavanja Europe i sve učestalijih ekstremnih vrućina izravno se tiče cijelog Mediterana, uključujući Hrvatsku. Španjolski primjer pokazuje da bez snažnih planova prilagodbe, od urbanističkih zahvata do jačanja primarne zdravstvene zaštite, ljudski i ekonomski troškovi mogu postati neodrživi.
