Tri skrivene oaze na Brijunima
Nacionalni park Brijuni krije Mediteranski vrt, crkvu sv. Germana s netaknutim freskama i antički ribnjak koji je postao ključno stanište za morski život.
Nacionalni park Brijuni krije Mediteranski vrt, crkvu sv. Germana s netaknutim freskama i antički ribnjak koji je postao ključno stanište za morski život.
Samo desetak minuta vožnje brodom od fažanske obale dijeli vas od brijunskog arhipelaga, no čim kročite na Veliki Brijun, uranjate u potpuno drugačiji svijet. Otok, poznat po safari parku i bogatoj političkoj povijesti, duž svoje obale skriva brojne tihe oaze koje svjedoče o stoljetnom suživotu čovjeka i prirode.
Prva postaja je Mediteranski vrt, poznat i kao Prosperov, koji je svoju priču započeo krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. "Mediteranski vrt je započeo kao jedan arboretum za predstavljanje biljnih vrsta iz cijeloga svijeta, to je počelo 1988., 1989., a 2024. je lagano krenulo u rasadničarsku proizvodnju", ispričala je za HRT Magazin Tina Veljančić, inženjerka agronomije u Nacionalnom parku Brijuni.
Briga o ovoj zelenoj oazi zahtijeva golemo stručno znanje, a jedna od ključnih mjera koje se provode je odgoda košnje. Veljančić pojašnjava kako se vrt dijeli u više zona u kojima do ljeta raste samoniklo bilje. "One zadržavaju veliku vlagu i bitni su nam jer naši oprašivači imaju tijekom ljeta sklonište i mogu dalje razmnožavati i imati nove generacije", dodala je.
Svega nekoliko stotina metara dalje, u samoj brijunskoj luci, uzdiže se crkva sv. Germana sagrađena u 15. stoljeću. No, ono što se krije ispod nje i oko nje priča mnogo stariju priču. Sve je krenulo premještanjem vrijednog rimskog mozaika kojeg je početkom 20. stoljeća na lokalitetu Verige pronašao austrougarski arheolog Anton Gnirs.
"Stojim u jednoj arheološkoj sondi na prostoru gdje se do nedavno nalazio rimski mozaik... Anton Gnirs, austrougarski arheolog, je tu sekciju koja je bila najočuvanija premjestio ovdje ispred oltara crkve sv. Germana", opisao je za HRT Magazin Veseljko Bašić, arheolog kustos u Nacionalnom parku Brijuni. Nakon tog zahvata uslijedila su arheološka istraživanja u suradnji sa Sveučilištem u Puli koja su donijela senzacionalno otkriće.
Iako se znalo da sadašnja crkva počiva na temeljima starije, ono što su stručnjaci zatekli bilo je iznenađenje. "Ono što nije bilo očekivano je da ćemo naći na zidovima te ranije crkve freske u ovako dobro stanju sačuvanosti. Radi se o borduri jedne kompozicije koja je vjerojatno uključivala i figurativne prikaze, rađene se najvjerojatnije putem šablone", istaknuo je Bašić.
Treća oaza vodi nas do mjesta gdje se ljudska domišljatost stoljećima isprepliće s prirodnim silama. Prirodni otvoreni zaljev, nekadašnji antički brijunski ribnjak, bio je vrhunac tehnologije za držanje svježe ribe u sklopu raskošne maritimne vile. No, njegova povijest seže i dalje. "On je davno bio ribnjak, međutim još davno u povijesti prije nego što je bio ribnjak je zapravo bila solana", otkriva Andrea Blašković, viša stručna savjetnica za zaštitu prirode u Nacionalnom parku Brijuni.
Danas je njegova funkcija potpuno transformirana. "Više nije u funkciji ribnjaka, već je u funkciji utočišta za ribe u kojem nalazimo velik broj ribljih i životinjskih vrsta", naglasila je Blašković za HRT Magazin. Ova lokacija ključna je za očuvanje bioraznolikosti, posebno u kontekstu upravljanja posjetiteljima. "Vrlo je važno da na nekom području imate zone stroge i najstrože zaštite. Dok na Velikom Brijunu imamo puno posjetitelja i oni su glavninom usmjereni na zonu korištenja", zaključila je. Ovdje se provode i važna istraživanja, poput proučavanja plavog raka s ciljem sprječavanja njegovog širenja.
Ove tri oaze potvrđuju da Brijuni nisu samo raj za oči, već i živi laboratorij povijesti i prirode koji neprestano otkriva nove slojeve bogate baštine, podsjećajući nas na odgovornost prema njenom očuvanju.
