Životinjski svijet gubi tlo: što znači globalna kriza bioraznolikosti za Hrvatsku
Prema izvještaju WWF-a, populacije divljih životinja smanjile su se za 68% od 1970. godine. Hrvatska, s bogatim endemskim vrstama, suočava se s posebnom odgovornošću.
Prema izvještaju WWF-a, populacije divljih životinja smanjile su se za 68% od 1970. godine. Hrvatska, s bogatim endemskim vrstama, suočava se s posebnom odgovornošću.
Globalna kriza bioraznolikosti ubrzava se alarmantnijim tempom nego što su znanstvenici predviđali, a njezine posljedice sve više zahvaćaju i Hrvatsku. Prema izvještaju Svjetskog fonda za prirodu (WWF), populacije divljih životinja smanjile su se za 68% od 1970. godine, dok Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) procjenjuje da je trenutno ugroženo oko milijun životinjskih vrsta. Stopa izumiranja danas je 100 do 1000 puta viša od prirodne, a kao glavni uzroci navode se zagađenje, klimatske promjene i gubitak prirodnih staništa uzrokovani ljudskom aktivnošću.
Hrvatska se ubraja u jedne od biološki raznolikijih zemalja Europe, s posebno vrijednim ekosustavima u Jadranskom moru i Dinarskom kršu. Jadransko more dom je brojnim endemskim vrstama koje ne postoje nigdje drugdje na svijetu, dok krški ekosustavi skrivaju jedinstvenu podzemnu faunu. Upravo ta jedinstvenost nosi i posebnu odgovornost: gubitak endemskih vrsta ne može se nadoknaditi ni iz kojeg drugog dijela planeta. Kao članica Europske unije od 2013. godine, Hrvatska je obvezana primjenjivati stroge europske propise o zaštiti prirode, uključujući direktivu o staništima i direktivu o pticama.
Nestanak životinjskih vrsta nije samo ekološki, nego i ekonomski i zdravstveni problem. Životinje igraju ključnu ulogu u oprašivanju biljaka, raspodjeli sjemenki i očuvanju ravnoteže ekosistema koji osiguravaju hranu, čist zrak i vodu. Prema podacima UNEP-a, više od 75% prehrambenih kultura ovisi o oprašivačima, među kojima su kukci i ptice najvažniji. Gubitak tih vrsta izravno bi ugrozio prehrambenu sigurnost i poljoprivrednu proizvodnju, uključujući i hrvatsko maslinarstvo, vinogradarstvo i povrtlarstvo.
Stručnjaci i međunarodni akteri, uključujući WWF i UNEP, naglašavaju da je očuvanje bioraznolikosti moguće uz sustavne mjere: zaštitu prirodnih staništa, smanjenje zagađenja, održivo upravljanje ribarstvom i šumarstvom te podizanje javne svijesti. Hrvatsko ministarstvo zaštite okoliša i energetike nadležno je za provedbu nacionalnih i europskih propisa o zaštiti vrsta, no konkretni podaci o stanju pojedinih vrsta i učinkovitosti mjera nisu dostupni u korištenim izvorima. Europska unija intenzivira zakonodavni okvir u ovom području, a od država članica očekuje se sve aktivnija uloga u očuvanju zajedničke prirodne baštine.
