Poljubac koji je zaustavio rat
Priča o Marijanu i Iri Horvat, čija je fotografija iz kolovoza 1995. postala simbolom ljubavi i nade u Domovinskom ratu, i danas svjedoči o snazi zajedništva.
Priča o Marijanu i Iri Horvat, čija je fotografija iz kolovoza 1995. postala simbolom ljubavi i nade u Domovinskom ratu, i danas svjedoči o snazi zajedništva.
Na 31. godišnjicu vojno-redarstvene operacije Oluja i Dana pobjede, priča o jednoj od najdirljivijih fotografija Domovinskog rata ponovno izranja iz kolektivnog sjećanja. Njezini protagonisti, Marijan i Ira Horvat, tada mladi par, a danas supružnici s gotovo 30 godina zajedničkog života, prisjetili su se trenutka koji je ovjekovječila fotoreporterka Večernjeg lista Lea Krivošić.
Bio je kolovoz 1995. godine. Marijan Horvat (62), pripadnik legendarne 2. gardijske brigade Gromova, vraćao se u rodni Sisak nakon sudjelovanja u operaciji Oluja. Na cesti uz rijeku Kupu stajala je njegova tadašnja djevojka Ira (51), tada 21-godišnjakinja, čekajući s nadom i zebnjom. "Nisam znala hoće li doći. Samo sam se nadala, molila da ga vidim. Da je među tim kamionima i on. Moja najveća ljubav", rekla je Ira za 24sata.
Njezino iščekivanje ubrzo je nagrađeno. "Čekala sam i gledala svaki kamion, pitala se hoće li biti u kojem od njih. Onda, odjednom, ugledala sam ga! Srce mi je stalo", prisjetila se. Iako je naredba bila stroga i vojnici nisu smjeli silaziti s vozila, Marijan je, ugledavši Iru, učinio ono što mu je srce nalagalo.
"Kamion nije smio stati, ali Marijan se nagnuo i poljubio me", ispričala je Ira. Upravo u tom djeliću sekunde, na pravom mjestu našla se i mlada sisačka fotoreporterka Lea Krivošić. Njezin je objektiv zabilježio poljubac koji će postati simbolom povratka, sigurnosti i novog početka. "Nismo znali da nas netko slika. Ma kakvi?! Bili smo toliko sretni, toliko ispunjeni što smo se napokon vidjeli nakon toliko vremena. Sve drugo je jednostavno nestalo. Kao da je cijeli svijet stao, a ostali smo samo nas dvoje", opisala je Ira taj magični trenutak.
Fotografija je nastala nedaleko od parka u Sisku. Danas, Ira s posebnom tugom i zahvalnošću spominje autoricu: "Danas mi je drago da je Lea uhvatila taj trenutak. Nažalost, pokojna je. Uvijek se sjetim i nje i tog trenutka kad prođem pored tog mjesta. Teško je ne sjetiti se."
Iza te slavne fotografije krije se životna priča o dvoje skromnih ljudi. U vrijeme nastanka fotografije bili su u vezi dvije godine, a danas su u braku gotovo tri desetljeća. Njihov je dom u Sisku, a najveći ponos im je kći Tea. "A i dalje smo isti, obični. Ta slika nije nam neugodna. Dapače. Prikazuje ljubav u teškim vremenima", rekla je Ira, otkrivajući tajnu njihove dugovječne veze.
"Kroz svašta smo prošli. Rat, potres, bolesti... Ali još smo tu. On je meni bio oslonac kad mi je bilo teško, a ja njemu kad je on bio bolestan. To je, vjerujem, razlog zašto smo još zajedno. Održavamo jedno drugo. Ne okrećemo leđa. I u dobru i u zlu. Nema duge ljubavi bez toga", iskreno će Ira. Marijan ju je nadopunio s dozom samokritičnosti: "Znam biti težak, da. Ali tko nije? Mi se ne smatramo posebnima. Takvi kakvi smo bili, takvi smo i ostali. To je ta slika, taj trenutak. I baš zato ima vrijednost."
Iako nisu tražili pažnju, njihova je fotografija obišla cijelu Hrvatsku. "Cijeli rat sam izbjegavao kamere, a sad je naša fotografija obišla cijelu Hrvatsku", našalio se Marijan. Danas u Sisku postoji mural s motivom njihova poljupca, što im je, kako kažu, izuzetno drago. "Netko si je dao truda, i to nam je drago. Nismo tražili pažnju", rekao je Marijan.
Svjesni su da se njihova fotografija i dalje dijeli na društvenim mrežama, izazivajući emocije. "Naravno, uvijek se nađe netko tko ima što loše reći. Ali većina vidi ono što je bitno, a to je ljubav. Ljubav usred rata. Ljubav koja je preživjela sve", zaključio je Marijan, dodavši s dozom vedrine: "Bolje biti poznat po tome, nego po nečemu lošem."
